Postoji mogućnost da se odselim kod mladića s kojim se viđam, ali bojim se da on i ja ne bi trajali dugo kad bi živjeli zajedno. Nada da ću naći posao uz kojeg bih mogla živjeti samostalno sad mi je daleko. Možda odem na more kao sezonac, nude mi i da odem vani, ali toliko sam nervozna, ne znam što je pametnije. Nikako da se odlučim i sve me počinje plašiti. Imam 27 godina, možda ipak da se vratim roditeljima? Mada... to mi je nekako priznavanje poraza. Trebam neki predah. Ivana
ODGOVOR:
Draga Ivana, Imate 27 godina i odrasla ste osoba što znači da ste odgovorni sami za sebe i imate potpunu slobodu izbora, dakle povratak roditeljima bi zbilja bilo priznanje da ste nesposobni brinuti se sami za sebe, što nije točno! Meni vaša situacija ne izgleda bezizlazna, jer navodite nekoliko mogućnosti, a i radite povremeno što znači da neku kunu zaradite.
Život je pun uspona i padova, i kada nam se čini da više ne možemo - trebamo samo još malo izdržati kako bi se uzdigli!
Vidim da ste umorni i razočarani, mladi ste i na pragu najproduktivnijih godina, a situacija u Hrvatskoj i nije baš perspektivna, ali ništa drugo vam ne preostaje nego skupiti i zadnju snagu kako biste prevladali ovo krizno razdoblje. Nitko drugi neće umjesto vas ili za vas.
Iva Stasiow, dr.med. dipl. psihoterapeut CENTAR ZA PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE Martićeva 67/3, Zagreb mob 0912219550 tel 015612251
http://www.psihonet.net/
