Malo se toga može usporediti s bezuvjetnom ljubavlju i potporom koju roditelji pružaju svom djetetu, no nedavno istraživanje kanadskih znanstvenika pokazalo je da roditeljska empatija ili poistovjećivanje i neverbalno uživljavanje u emotivno stanje djeteta zbog pomoći u njegovu razvoju može imati negativne posljedice za zdravlje roditelja.
Znanstvenici s kanadskog Sveučilišta Northwestern i Sveučilišta British Columbia su, proučavajući u kolikoj mjeri empatičniji roditelj češće pati od sustavnih upalnih procesa, zaključili da sve pozitivne stvari imaju svoju cijenu, u ovom slučaju češću podložnost brižnih roditelja sustavnim upalnim procesima zbog postupnog slabljenja imunosnog sustava, prenosi Independent.
Činjenica je da su djeca roditelja koji prema njima pokazuju više empatije manje sklona depresiji, manje su agresivna i empatičnija su prema sebi samima, a i kod roditelja je evidentirano veće samopouzdanje zahvaljujući pozitivnim rezultatima napora koje ulažu u razumijevanje djetetovih osjećaja.
Sustavne upale javljaju se kada imunosni sustav počne otpuštati
veliku količinu proteina koji se širi organizmom te može utjecati
na interakciju među stanicama.
Studijom su kanadski znanstvenici u dvotjednom razdoblju
obuhvatili 247 parova adolescenata u dobi između 13 i 16 godina i
njihovih roditelja. Proučavali su koliko su često i u kojoj mjeri
roditelji razumjeli osjećaje djece i na njih reagirali
odgovarajućom brigom. Osim roditeljske empatije, stručnjaci su
analizirali kvalitetu roditeljeva odnosa s djetetom, razinu
stresa, potencijalnu deprimiranost roditelja i kvalitetu
zajednički provedenog vremena. Istodobno su adolescenti
svakodnevno tijekom dva tjedna vodili dnevnik o sposobnosti
kontrole vlastitih emocija.
Usto su obje grupe ispitanika, djeca i roditelji dali na analizu uzorke krvi kako bi se u navedenom razdoblju evidentirao potencijalni upalni proces u organizmu.
Studija je pokazala da je, suprotno razini markera na upale koja je kod djece empatičnijih roditelja bila niža, kod odraslih bilo obratno - uzorci su pokazali postojanje sustavnih upala. Pokazala je i da sposobnost poistovjećivanja sa stanjem i osjećajima adolescenta rezultira dobrim osjećajem, no da postoji i druga negativna strana medalje. Naime, da bi pokazali što snažniju potporu i empatiju prema vlastitu djetetu roditelji susprežu vlastite osjećaje koji dokazano povećavaju fiziološki odgovor na stres.
Studija je potvrdila i rezultate ranijeg istraživanja po kojemu su njegovatelji osoba s kroničnim bolestima nakon određenog vremena bili podložniji razvoju kroničnih upala i povećanju razine hormona stresa.
Empatični roditelji spremni su "žrtvovati" vlastito zdravlje za dobro djeteta. Po pokazateljima studije, zbog brige su manje i lošije spavali, manje ili uopće nisu vježbali te su se odrekli svih ostalih aktivnosti koje su kod njih u duljem vremenskom razdoblju povećale razinu stresa.
Psihologinja i voditeljica obiju studija, Erika M. Manczak sa Sveučilišta Northwetern kazala je da "roditelje treba poučiti na koji način voditi računa o sebi te da pritom moraju shvatiti da nisu sebični ako pronađu vremena za tjelovježbu, kvalitetan san, druženje s prijateljima i ostale aktivnosti koje ih relaksiraju".
Rezultati istraživanja objavljeni su online prošle godine, a
idući će mjesec izići u časopisu Health Psychology.
