Pitanje:Teško je opisati kako se osjećam. Imam 65 godina, mirovinu kakvu takvu, ali dosta mi je. Svoj stan u Zagrebu i puno prijatelja. Majka sam dvije odrasle žene, one žive u Njemačkoj, a i ja sam preselila k jednoj prije dvije godine.
Kako je do toga došlo? Udovica sam, djeca mi nedostaju, a jedna od njih me zamolila da joj pomognem oko blizanaca koje je očekivala. Dogovor je bio da ja pazim na djecu najviše pet sati dnevno, i ne svaki dan. Ali, sad je stanje izmaklo kontroli. Ja se brinem o blizancima i starijoj unuci neprestano. Imam samo jedan slobodan dan, kad posjećujem drugu kćer u susjednom gradu. Da bude gore, kći kod koje živim se namjerava rastati. Zet je Španjolac, ja ne pričam njemački ni španjolski, a on ne govori hrvatski. Nitko u kuću ne može doći bez najave, čak ni moja druga kći, jednom je tako morala čekati pred vratima. Ja bih se najradije vratila u svoj mir, to mi govore i svi prijatelji. Umorna sam zbog brige oko unuka, koje volim, ali da se toliko brinem oko njih nisam planirala. Kći jako puno radi i ne snalazi se s djecom bez moje pomoći. Ne može sama s njima ni u park - 'pa kako ću ja sama s njima troje', a ja opet kao mogu sve jer imam iskustva.
Ona je toliko jadna i žalosna zbog propalog braka i poslovnih obaveza, obećava da će uskoro sve biti bolje. Obećala sam joj pomagati tri godine ali sad razmišljam o odlasku prije obećanog roka. Pomažem li joj ako ostanem ili je bolje otići? Osim toga odgojena sam da poštujem red vlasnika kuće, ona me hrani i to je njena kuća. Ona mi je financijski uvijek pomagala, iako ja to nisam nikad tražila. Ne mogu reći da me ne voli, ali ja sam nekako postala taoc u svemu tome. Jako držim do svoje riječi, mislim da me ljudi zbog toga cijene, ali prijatelji mi kažu da sad pretjerujem jer je kći prekršila sva obećanja s kojima me dovukla u Njemačku pa ni ja nisam dužna ostati do kraja našeg dogovora. Ona ne razumije što mi nedostaje u Njemačkoj kad je u Hrvatskoj po njenom mišljenju puno gore. Ja odbijam učiti Njemački i čeznem za Zagrebom. Marijana
Odgovor:
Draga Marijana, Vaša kći je sada odrasla žena i sama je odgovorna za svoj život. Ona nema pravo očekivati da vi preuzmete svu brigu oko djece samo zato što ste joj majka!
Vaše dužnosti su prestale u onom trenutku kada se kći osamostalila i postala 'odrasla'. Bez obzira što je njoj trenutno život težak (blizanci i rastava) vi imate pravo na izbor, ostati ili se vratiti. Naravno da joj svojim ostankom pomažete s obzirom na njezinu situaciju. Problem je ako ona ne poštuje dogovor, što je vaš slučaj. Zato trebate reagirati na način da s njom razgovarate o tome i da još jednom utvrdite 'pravila' koja ćete i jedna i druga poštovati. Ako se ne može postići takav dogovor jedino vam preostaje odlazak.
Imam dojam da ona ima velika očekivanja od vas samo zato što ste joj mama i da se vi osjećate krivim ako joj ne udovoljite, a to ne bi trebalo biti tako.
Ona je od vas zatražila veliku uslugu i treba vam biti zahvalna što ste napustili svoj grad i došli u stranu zemlju i nagraditi vaš trud, razumjeti vas da ste se djela svog života na neki način odrekli i da je to bila samo vaša dobra volja a ne vaša dužnost! Dakle ponavljam, Marijana, vi niste više odgovorni za život vaše kćeri i imate pravo izbora, i to što ste joj majka ne znači da vi nešto morate!
Iva Stasiow, dr.med. dipl. psihoterapeut CENTAR ZA PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE Martićeva 67/3, Zagreb mob 0912219550 tel 015612251
http://www.psihonet.net/