Dodaci prehrani od ribljeg ulja donose niz zdravstvenih koristi, ali i jednu vrlo opasnu nuspojavu – mogu, navodno, izazvati rak prostate.
Stručnjaci smatraju da omega-3 masne kiseline mogu povećati rizik od najsmrtonosnijih oblika ove bolesti za više od 70 posto.
Istraživači stoga upozoravaju na opasnost, te preporučuju da jedete samo jedan ili dva obroka masne ribe tjedno.
Često se ukazuje na to da omega-3 štiti od srčanog i moždanog udara, artritisa, jača mozak i sprečava poremećaje u ponašanju djece. Međutim, znanstvenici su otkrili da su oni koji su imali najviše razine omege-3 u krvi imali i 71 posto veću vjerojatnost za razvoj brzorastućeg tumora prostate koji se teško liječi. U ovoj grupi je bila veća šansa i za razvoj manje opasnijih oblika raka prostate, tako da je ukupan rizik od raka prostate porastao za 43 posto.
Tim američkog Fred Hutchinson Cancer Researcha u Seattleu upozorava: 'Stvarno nema dokaza da uzimanje dodataka prehrani koristi zdravlju, no istovremeno imamo dokaze da je uzimanje visokih doza štetno.'
Dr. Alan Kristal kaže da se razina omege-3 povezana s povećanim rizikom od nastanka karcinoma postiže već uzimanjem samo jedne kapsule na dan, ili konzumacijom tri ili četiri obroka masne ribe, poput lososa i skuše, svaki tjedan.
'Tu su i koristi od konzumacije ribe, tako da je ključna umjerenost', pojasnio je naglašujući da je u usporedbi s masnim kiselinama koje dobijete jedući masnu ribu, iznos koji stiže putem tableta 'velik'.
Nejasno je kako riblje ulje može izazvati tumore, ali omega-3 može ograničiti imunološki sustav ili oštetiti naš DNK. Još je uvijek nejasno pomaže li to rastu i širenju tumora.
Navedeni podaci su rezultat velikog istraživanja u koje je bilo uključeno više od 2.000 muškaraca.
Dr. Kristal je rekla: 'Kao što nam sve više i više studija pokazuje, visoke doze dodataka nemaju učinak ili čak povećavaju rizik od bolesti koju pokušavaju spriječiti.'
Nedavno je analiza 20 starijih studija u koje je bilo uključeno gotovo 70.000 ljudi, pokazala da oni koji su uzimali omegu-3 nisu imali manju vjerojatnost da će umrijeti od srčanog ili moždanog udara u odnosu na druge osobe.
