Čokolada, neodoljiva slastica koja je pronašla put do srca i deklariranih mrzitelja slatkiša, i znanstveno je potvrđena kao “okidač” hormona sreće – serotonina.
Put zrna kakaovca od stabla do slasne tamne pločice ili raskošne praline traje i nekoliko mjeseci, a osnova – neugledno zrno – ima vrlo malo zajedničkog s pločama čokolade kakve poznajemo s polica samoposluga.
Što sadrži više ili manje smeđa ploča pred kojom padamo ničice i suzdržavamo se pojesti je odmah cijelu? Ono što zovemo čokoladom daleko je od istinske čokolade, a naša nepca slade se posve malim postotkom kakaovca. Zanemarivim da bi se slastica u bilo kojem obliku, čak i onom najtamnijem, mogla i smjela nazvati zdravom.
Maloljetni berači
Iako su prašume i plantaže kakaovca većim dijelom godine zelene, jedna jača suša može odnijeti većinu uroda. Osim toga, malo je poznato da većinu kakaovca na plantažama ubiru djeca koja nikada u životu nisu ni okusila čokoladu.
Naime, djeca su najjeftinija radna snaga u mnogim indijskim državama, Južnoj Americi, Bjelokosnoj Obali...
Djeca su najspretnija u penjanju na stabla kakaovca koji se potom reže, vade se zrna, slijedi mu fermentacija i bubrenje u kontroliranim uvjetima, a tek potom sušenje i ponuda na tržištu. Proizvođači iz cijelog svijeta pomno biraju što će kupiti, a cijene variraju.