Tema laži postaje posebno osjetljiva kad je u pitanju roditeljstvo i odnos s djecom. Često je jedan od imperativa u odnosu roditelja i djeteta da nema laži: "Samo mi nemoj lagati, kažu roditelji!“ No, i roditelji ponekad lažu djeci i za očekivati je da će djeca lagati roditeljima. Pitanje je samo koje su teme laži i o koliko ozbiljnim ili neozbiljnim lažima govorimo.
Mlađa djeca ne razumiju koncept laganja te je moguće da će izmisliti neki odgovor ili događaj samo kako bi surađivali s osobom koja ih pita, a oni ne znaju odgovor. Često na pitanja zašto su nešto učinila, djeca izmisle odgovor jer u suštini ne znajui ne razumiju u potpunosti koncept uzroka i posljedica, a žele dati odgovor i surađivati u događanjima, posebice ako su u pitanju roditelji.
Teško razlikuju maštu od stvarnosti
U dobi od oko 6 godina mašta je na vrhuncu svog razvoja i ostvaraja te djeca mnogo izmišljaju, žive u svojim svjetovima i pričaju priče koje zvuče kao da su se zaista dogodile, a nisu. U toj dobi djeca još teško razlikuju maštu od stvarnosti te je nemoguće od njih očekivati da budu "ozbiljni“ i razumiju da je potrebno naglasiti kad se priča istina, a kad se mašta kako bismo ih mogli razumjeti i vjerovati u ono što govore.
(FOTO: Thinkstock)
Tu često dolazi na red priča o dječaku koji je zvao u pomoć jer je vidio vuka. Nakon dva do tri lažna poziva, kad je vuk zaista došao, seljaci više nisu reagirali i pošli dječaku u pomoć jer su mislili da opet izmišlja i da vuka opet nema. Ova pričica zgodna je za prikazivanje posljedica laganja, ali ne kao zastrašivanje ili prijetnja, već kao objašnjenje što se može dogoditi. Važno je da ako dođe do slične situacije, roditelji jasno postave granicu i dijete iskusi posljedicu do koje dođe ako govorimo netočne informacije.
Prihvatite njihov svijet mašte i sudjelujte u njemu
Djeca u toj dobi nisu lažljiva niti pokušavaju manipulirati te je važno prihvatiti njihov svijet mašte i sudjelovati u njemu jer je on vrlo važan dio njihove svakodnevice i stvarnosti. Radi se o fazi koja će proći i ako poznamo dijete, znamo kojim sadržajima se bavi, neće nam biti tako teško shvatiti kad se radi o nekom stvarnom događaju, a kada o mašti. Važno je s djecom razgovarati, učiti ih o uzroku i posljedicama te im vlastitim primjerom pokazivati zašto je važno i o teškim stvarima pričati otovoreno i biti iskren. Djeca uče po modelu i iskustvom.
Sunčana Rokvić, magistra psihologije, radi kao dječji psiholog u Savjetovalištu za rani razvoj Telefončić te Savjetovalištu Žiraha – savjetovalištu za djecu i odrasle; u procesu je edukacije za geštalt psihoterapeuta.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
