Psiholozi i socijalni radnici koji su u velikom broju aktivni na potresima pogođenom području pozivaju stanovnike da se ne libe zatražiti psihosocijalnu pomoć i naglašavaju da razgovor može pomoći u nošenju s "normalnim reakcijama na nenormalne okolnosti".
Na raspolaganju stanovnicima pogođenima potresom, na terenu ili telefonom, nekoliko je stotina pružatelja psihosocijalne pomoći - u sklopu javnozdravstvenih institucija, organizacija poput Crvenog križa, ali i privatnih inicijativa psihologa volontera.
Željka Koprivnjak, predsjednica Društva psihologa Sisačko-moslavačke županije (DPSMŽ), Hini je rekla da im se ljudi javljaju zbog problema sa spavanjem, napadajima plača, osjetljivosti na podražaje iz okoline, fizičkih smetnji, poteškoća s donošenjem svakodnevnih odluka i drugih problema, a osim što traže psihološku pomoć za sebe zovu i zbog zabrinutosti za svoje ukućane.
DPSMŽ ima otvorene telefonske linije za pomoć i stavio se na raspolaganje diljem Hrvatske „jer fizička blizina epicentru nije jedni činitelj ranjivosti za pojavu traume te se procjenjuje da je ukupno 1,5 milijuna ljudi pogođeno ovim potresom“, kazala je predsjednica udruge.
Koprivnjak je rekla kako je uloga psihologa da normaliziraju te reakcije i potaknu osobe da se vlastitim snagama nose s teškoćama i da zajedno s njima izrađuju plan djelovanja.
Istaknula je kako je potres traumatski događaj „izvan granica uobičajenog iskustva i posebno negativan za sve“, čak i kad osoba nije imala direktnu materijalnu štetu.
Naglašava pritom da su ljudski "psihološki kapaciteti“ već oslabljeni tijekom dugotrajnog stresnog razdoblja pandemije.
Ako ništa, možemo pričati o vremenu
Osim paničnih napadaja uslijed podrhtavanja, ljudi su zabrinuti i za svoju egzistenciju te se brinu u kakvim su im stanju domovi i kako će teći njihova obnova, rekao je Sven Novosel, socijalni radnik tima za psihosocijalnu podršku Crvenog križa koji obilazi sela na Baniji i radi s ljudima u petrinjskoj vojarni.
„Većina ljudi zbog šoka nije ni sama svjesna u kakvom je stanju. Kad im ponudite psihosocijalnu pomoć, velik dio njih odbije, ali kad krenete razgovarati s njima mnogi od njih će se već nakon druge rečenice rasplakati“ , kazao je Novosel.
Situaciju pogoršavaju pandemija i epidemiološke mjere zbog kojih je otežano nalaženje s onima koji trebaju pomoć, rekao je.
„Zovite podršku, ako ništa, možemo pričati o vremenu. Nazovite bližnje ili prijatelje, niste sami“, pozvao ih je Novosel.
U ovakvim trenucima bitno je pokušati se zaokupiti nečim drugim i odmaknuti misli od cijele situacije, koliko god je to moguće, naglašava.
Crveni križ je s tom mišlju u koordinaciji s udrugom "Crveni Nosovi klaunovidoktori" sredinom tjedna organizirao predstavu za ljude koji su izgubili domove i privremeno su u petrinjskoj vojarni.
Novosel je rekao kako je psihološka pomoć nužna i pomagačima, policiji, vojnicima i svim volonterima koji djeluju na terenu nakon potresa te često „psihički i fizički pucaju“ jer nekad rade i po 12 sati i više.
Normalna reakcija na nenormalno
S njim se slaže i psihologinja Ana Sakoman koja ističe da je tijekom rada na terenu vidljiva izrazita potreba da se pomogne pomagačima.
„Da na neki način i oni dobiju prostor gdje će izraziti s čim se nose i bore, da im se da podrška i zahvala za to što rade“.
„Kao i u avionu – prvo staviš masku sebi, a onda drugima. Treba se brinuti o svojim osnovnim potrebama, da se dovoljno odspava, pije dovoljno vode, stane na trenutak, udahne“, rekla je Sakoman.
Ona je s još dvoje kolega iz psihoterapijske škole pokrenula inicijativu psihosocijalne pomoći za pogođene potresom koja je u par sati putem Facebooka okupila više od stotinu stručnjaka volontera.
Sakoman ističe kako je jedna od zadaća psihologa u danima nakon potresa ukazati da psihološke poteškoće stanovnika „nisu odraz 'ludila' nego normalne reakcije na nenormalne okolnosti“.
„Želja svakog pomagača na terenu koji pruža psihosocijalnu pomoć je podijeliti muku i bol s ljudima koji je tako duboko osjećaju, pokazati im da nisu sami i pomoći im u razumijevanju vlastitih reakcija i simptoma koje osjećaju kao posljedicu potresa koji je traumatsko iskustvo“, kazala je.
Nije 'stotka' nego maraton
Sakoman je rekla i da suočavanje s posljedicama ovakvog potresa „nije utrka na sto metara, već maraton“ i da će ljudima biti potrebna pomoć duže vrijeme.
Psihologinja smatra kako su drugi dijelovi Hrvatske već snažno pomogli Sisačko-moslavačkoj županiji dajući joj nadu i osjećaj zajedništva, ali naglašava da treba nastaviti održavati pozitivno ozračje, što se može činiti izgradnjom novih objekata, osnaživanjem zajednica i poticanjem razvoja područja.
Koprivnjak je također podsjetila da su neki ljudi s područja Sisačko-moslavačke županije sigurnost i krov nad glavom pronašli u drugim županijama.
„Ako možete, ponudite im konkretnu pomoć, prisutnost i toplu ljudsku riječ te im ukažite na stručne izvore koji postoje“, rekla je predsjednica DPSMŽ-a.
Uz brojeve i timove te organizacije, Crvenog križa i Inicijative psihosocijalne pomoći koja se može pronaći na Facebooku, za sve građane je, među ostalima, dostupna i nacionalna Mreža telefona Hrvatske psihološke komore te Hrvatskog psihološkog društva.
