Gubimo kosu kao nikad prije. U protekloj godini Google je zabilježio 9-postotni porast u pretraživanju pojma opadanja kose. Poznato je da je gubimo zbog preboljenja Covida jer infekcije i bolesti mogu uzrokovati pojačano i produljeno opadanje, no i emocionalni stres nam skida vlasi s glave.
A njega smo imali pregršt u posljednje dvije godine – od potresa, pandemije do rata u Ukrajini, koji ne samo da nas ugrožava nego podsjeća i na naše ratne traume. Iako nema službenih podataka koliko je ovaj problem postao učestao, anegdotalni dokazi leže na sve strane. O njima pričaju frizeri, dermatolozi, prodavači raznih pripravaka za rast kose, ali i perika…
Pitali smo dermatologinju dr. Maju Kovačević iz KBC Sestre milosrdnice, bolnice koja je poznata po ozbiljnom pristupu i uspješnosti u tretiranju kožnih bolesti, primjećuje li povećanje učestalosti opadanja kose kod pacijenata.
dr. Maja Kovačević
Posljedica Covida
„U današnje vrijeme se sve češće susrećemo s opadanjem kose kao jednom od posljedica preboljele COVID-19 infekcije pa bih u smislu pandemije rekla da je ovaj problem definitivno postao učestaliji. Opadanje kose se obično događa od 3 do 13 tjedana nakon preboljenja, a do njega dolazi zbog nekoliko faktora. To su citokinska oluja koja se javlja u težim oblicima bolesti te potiče vlasi da prerano ulaze u telogenu fazu tj. fazu mirovanja; direktan citotoksični učinak virusa na folikul dlake te formiranje mikrotromba u krvnim žilama oko folikula dlake koje remete opskrbu kisikom i hranjivim tvarima. Neki lijekovi koji se koriste u liječenju COVID-19 infekcije također potiču opadanje kose poput antikoagulansa, azitromicina i hidroksiklorokina, a i smatra se kako značajnu ulogu u opadanju kose ima i stres – na nivou cijelog organizma zbog same infekcije, ali i psiholoških faktora zbog (samo)izolacije”, objašnjava dr. Maja Kovačević.
Stanje koje nastaje kao posljedica infekcije naziva se telogeni efulvij i može potrajati do šest mjeseci, pa i duže. Liječnica napominje kako gubitak kose značajno utječe na kvalitetu života jer su pacijenti često nezadovoljni i frustirirani što se odražava i na druge segmente njihovog života. S druge pak strane, na taj način dolazi do formiranja tzv. začaranog kruga jer stres sam po sebi još više pogoršava opadanje kose pa je stoga vrlo važno na vrijeme dijagnosticirati određene oblike gubitka kose i liječiti ih na adekvatan način kako se ne bi, uslijed negativnog utjecaja na kvalitetu života pacijenata, još više pogoršali. No dodaje, kako je upravo u tom smislu upravo važna i kontrola stresa.
Stres ima i poguban fiziološki utjecaj i zato jer utječe na osjetljivost folikula na djelovanje testosterna, a njegova razina raste u razdobljima stresa. Osim toga, znastvenici na Harvardu su otrkili da hromon stresa kortizol također utječe na metabolizam folikula dlake te također može izazvati opadanje.
Lijekovi koji se koriste za liječenje raka, artritisa, srčanih problema i depresije mogu dovesti do gubitka kose.
Opadanje zbog bolesti
„Stres ima značajnu ulogu u pojavi tri oblika gubitka kose: telogenog efluvija, alopecije areate i trihotilomanije. U telogenom efluviju stres utječe na sam ciklus rasta kose, potičući prelazak većeg broja folikula u prijevremenu fazu mirovanja pa je stoga manji postotak vlasi u fazi rasta. Tijekom vremena zamjećuje se prorjeđenje u vlasištu uz opsežniji gubitak kose prilikom pranja kose, češljanja i slično“, objašnjava dr. Kovačević dodajući kako dermatolozi razlikuju dvije velike kategorije ispadanja kose – ožiljne i neožiljne alopecije.
Telogeni efluvij i androgenetska alopecija su najčešći oblici neožiljnih alopecija. Na pojavu telogenog efluvija utječu brojni faktori: fiziološki stres (porod, kirurški zahvat, dugotrajna vrućica, krvarenje, kronična sistemska bolest), različite bolesti (hiper i hipotiroidizam, kronično bubrežno i jetreno zatajenje, sistemska amiloidoza, upalna bolest crijeva, limfoproliferativni poremećaji, dermatomiozitis, HIV infekcija, sekundarni sifilis, psorijaza, seboreični dermatitis), nutritivni disbalans (kalorijska restrikcija, manjak proteina i masti, smanjenje razine cinka, željeza i vitamina D), neki lijekovi (oralna hormonalna kontracepcija, androgeni, retinoidi, beta blokatori, ACE inhibitori, antidepresivi, antikonvulzivi, antikoagulansi) te emocionalni stres. Androgenetska alopecija zahvaća oko 65 posto muškaraca u dobi do 65. godina te 50-75 posto žena u dobi do 65 godina, a smatra se kako je riječ o stanju ovisnom o androgenima koje se javlja u genetski predodređenih osoba u oba spola.
