"Koristeći posljednji dah nakon uspona na planinu u Coloradu, zaderala sam se iz petnih žila. Sve sam pustila van. Bilo je vrijeme za sve ispustiti iz sebe i osloboditi se. Riješila sam se svih frustracija. Barem samo na trenutak.
Odlučila sam sve promijeniti
Jeste li se ikad probudile i shvatile kako se ne osjećate živima? Osjećate da vas je stres svakodnevnog života pogazio i sve vam je glupo i bez smisla? Odlučila sam taj dan na vrhu planine kako se ne želim više tako osjećati. Htjela sam osjećati nešto.
Više od toga, trebala sam osjećati nešto. Nisam imala osjećaja, a bila sam tužna i nezadovoljna. Nitko nikad ne želi razgovarati o lošim vremenima kroz koja su prošli ili o osjećajima s kojima su se borili. Mislim da se zapravo sramimo naših osjećaja. Mogu biti jako problematični i nerazumljivi. A dijeljenje osjećaja može izazvati manjak pouzdanja i izazvati osjećaj nelagode.
Počela sam raditi ono što volim
Imam samo 26 godina. Prošla godina je bila teška i bez previše detalja izgubila sam volju za bilo čime. U onome što me je prije veselilo sada ne pronalazim zadovoljstvo. Bila sam pod stresom. Patila sam od anksioznosti i nisam znala što da radim sa svim tim osjećajima koji su se svima činili kao iracionalni, osim meni. Zato nisam pričala o njima. Samo sam im dopustila da vladaju mojim životom i postala sam dobra u glumljenju sreće ispred drugih.
Sve do jednog dana kada sam odlučila da ne mogu više tako. Nisam se više htjela tako osjećati. Na vrhu planine, kada sam sve pustila, nešto se u meni promijenilo. Nešto veliko. Kao da sam ponovno mogla disati.
Idućih šest mjeseci provela sam osjećajući se živom i živjela sam život u punom sjaju. Planinarila sam, kampirala, bila na zip lineu, izgubila sam se, trenirala za polumaraton, smijala se, plivala, voljela, plakala, plesala, čitala, istraživala, ispunjavala snove i pobjeđivala strahove. Najbolji dio? Tek sam počela.
Nije lagano, ali je moguće
Ne kažem kako je ovo lagano za napraviti niti ne mislim kako će vas planinarenje i vikanje s vrha planine odmah učiniti produhovljenom. Nećete se iste sekunde osjećati bolje. Ja i dalje nisam pobijedila svoju anksioznost. I dalje se borim s njom. Donosim vam neke prijedloge u nadi da ću vam pomoći u borbi s vašom anksioznošću i htjela bih vam pomoći da se ponovno osjećate živima. Da cijenite male stvari, ali najviše od svega da cijenite sebe.
Evo nekih stvari koje su meni pomogle:
Radite nešto što volite svaki dan. Bez iznimaka
Za mene je to trčanje. Gubljenje daha, udisanje zraka, tjeranje same sebe da probijem vlastite granice. Zašto? Kad trčim osjećam nešto. Nekada bol, ali isto tako i zadovoljstvo. Volim ovo jer me podsjeća da imam tijelo koje mi dopušta da trčim. Cijenim svoje tijelo, što je smiješno jer sam ga nekad mrzila. Ali, trčanje mi je dalo novi pogled što moje tijelo i um mogu postići i to mi se sviđa.
Možda vi ne volite trčati. Možda volite čitati ili stvarati glazbu ili slikati. O čemu se god radilo, radite to. Nađite vremena za ono što vas čini sretnima.
Izazovite samu sebe
Ovo nije uvijek lagano. S druge strane, lagano je upasti u rutinu. Naučite nešto novo, napravite novi projekt ili pobijedite same sebe u nečemu. Što god da je, izazovite se. Slavite svoje pobjede, makar one bile male.
Iskušajte razne avanture
Avanture ne znače da ćete potrošiti previše novaca na putovanja. Možete jednostavno otići planinariti ili u muzej, možda na koncert ili isprobati hranu u nekom novom restoranu.
Nemojte da vas vaš strah kontrolira
Nekada je strah kontrolirao moj život. Prije nego sam poduzela nešto. Pitala bih se: 'Što ako ne uspijem?' Uvjerila sam se kako neću uspjeti i prije nego bih počela raditi bilo što.
Započnite radeći svaki dan nešto što volite. Onda se postepeno počnite izazivati i na kraju se upustite u avanture. S vremenom ćete i naučiti voljeti život. Korak po korak.
Ovo sam i ja napravila. Ovako sam preživjela, naučila kako ponovno voljeti, smijati se i živjeti."
Izvor: Thought Catalog
