"Prva rečenica moje mame je bila – On je razmažen kao i ti. Ja
imam troje djece. Ima brata koji ima 17 godina i sestru koja ima
12 godina. Dvoje djece nisam razmazila, a treće sam razmazila?
Dvoje djece sam odgojila, a treće nisam odgojila?", upitala se
DianaKlemeš, Domagojeva
mama.
Nekad su takvu djecu samo nazivali živahnom. Danas mnogi od njih
nose dijagnozu ADHD. Domagoj je svoju dobio prije tri godine.
Danas mu je 12 i ide u šesti razred.
"On je strašno počeo izbjegavati nastavu, bježati s nastave, uzme
torbu i jaknu pa bježi iz razreda. Skoči kroz prozor s visokog
prizemlja. To je bio šok kad su me nazvali iz škole", dodaje
Diana.
"Svjestan sam svog ADHD-a, ali profesori se ne obaziru na to.
Asistentica mi pomaže. Uglavnom, sve u redu", kazao je
Domagoj.
"Baš zbog tih njegovih reakcija u školi djeca se sve više odmiču.
Drugi problem su roditelji koji govore djeci da se odmiču. Oni se
možda boje da će on u tom nekakvom svom bijesu nekoga
povrijediti. Ali on je u biti vrlo nježan i osjećajan. Ali eto
kad mu netko stane na žulj reakcija zna biti burna",
svjedočanstvo je KarmeleKalenik, Dominikove mame.
Dominiku je devet godina. Zbog ADHD-a uskoro će krenuti u posebnu
školu, u razred s vršnjacima koji muku muče s istim
poremećajem.
"Tko god to ima može se veseliti da to ima. I super je osjećaj to
imati. Nije mi uopće teško zato što neke stvari mogu brže
napraviti nego ovi ostali", dodaje
Dominik.
"Misliš prvo da si ti nešto krivo napravio pa kad dobiješ samu
dijagnozu pomisliš – nismo mi kao roditelji pogriješili. Nego je
tako kako je. Ta kemija u mozgu je takva kakva je", kazala je
njegova mama.
Američki dječji psihijatar Leon Eisenberg dijagnosticirao je ovaj
poremećaj i dao mu ime ADHD još prije 60-ak godina. Od tada samo
Amerika broji 20 milijuna djece s tim poremećajem. No, na samrti
je Eisenberg priznao da je ADHD izmislio u dogovoru s
farmaceutima. Računica je jasna - ako se od malih nogu navikavaju
na lijekove, bit će njihovi vjerni korisnici i kad narastu.
"Ponekad u najtežim slučajevima je dobro uzimati tablete zato što
nekad nisu dovoljni tretmani ili terapije kako bi pomogli djeci i
odraslima", izjavila je MartinaŠibalić, psihologinja.
U Hrvatskoj od ADHD-a pati više od 20.000 djece. Njihovi
roditelji možda ne vjeruju u spas koji donose tablete, ali u
postojanje poremećaja su sigurni.
Nema svako živaho dijete ADHD. Niti je svaki takav poremećaj za
liječenje tabletama. No, to je, kao i mnoge druge stvari na
roditeljima koji često znaju najbolje.
Naime, liječnik koji je dijagnosticirao taj poremećaj, na samrti je navodno priznao da je sve izmislio u dogovoru s farmaceutskom industrijom. Domagoju i Dominiku ta informacija nije promijenila život. Oni su i dalje hiperaktivni i posljedice tog poremećaja osjećaju svakodnevno.