Pojedini stručnjaci odgovaraju: "Zato što je ADHD prevara kojojm se prikriva stvaranje cijeloživotne ovisnosti o lijekovima kod djece", kaže dr. Edward C. Hamlyn, predavač na Kraljevskom fakultetu za medicinske djelatnike u Velikoj Britaniji.
Prije svega, ADHD je sam po sebi jedan od kontroverznijih poremećaja u ponašanju djece, ikada otkrivenih. Jedan od tvoraca "etikete" ADHD, psihijatar Leon Eisenberg, navodno je prije svoje smrti ipak priznao kako je to izmišljena bolest.
Međutim, ovakav poremećaj doista postoji, ali ne nužno i u ovolikim brojkama. Simptomi nečega što se stavlja pod zajednički nazivnik "ADHD" doista su teški i nije cilj uvrijediti oboljele.
Međutim, nemoguće je da se tako rijedak poremećaj pronalazi na toliko širokoj skali. Ili se nešto u načinu na koji živimo drastično promijenilo, pa utječe na toliku djecu ili je riječ o najvećoj zlouporabi jedne bolesti iz područja psihijatrije koju smo ikada vidjeli? Koji su uzroci oboljenja tolikog broja djece?
To, do danas, relevantni medicinski izvori nisu obznanili.
Postoje teorije...
Što uzrokuje ADHD? Za razliku od SAD-a koji ima visoke stope oboljelih od ADHD-a, u Francuskoj djeca ne jedu velike količine tvornički prerađene hrane. U školskim se kuhinjama uvježbavaju budući kuhari i svakodnevno školarcima serviraju hranu baziranu na namirnicama koje pronalaze u lokalnoj sredini.
Zbog čega su djeca hiperaktivna? Uzrokuje li to šećer, GMO, aditivi? Jesmo li krivo interpretirali dijete koje skače jer je puno slatkiša sa ozbiljnom bolešću koja iscrpljuje um i tijelo?
Djeca su puna energije i nije realno očekivati od njih da će sjediti mirno punih 5, 6 ili 7 školskih sati. Njihov je organizam potpuno nov. Tkiva se tek formiraju, kosti rastu, um se razvija. Disciplina ili nedostatak iste nikako ne može biti ADHD.
Pa što je onda ADHD?
I sada nastupa kategorija mnogo možda.
Možda im je toliko dosadno u školi da ne znaju što bi sami sa sobom. Možda su ove generacije koje dolaze (ipak) evoluirale u odnosu na svoje roditelje, pa je potrebno redefinirati školski sustav i prilagoditi ga mladim umovima, koji ne mogu biti pasivni? Možda današnja djeca ne mogu gledati stare filmove jer se radnja odvija isuviše sporo u odnosu na video klipove, u kojima je izmjena kadrova ubrzana i do 200, ma kakvi, 300 posto? Možda je za sve kriv internet? To nitko ne zna. Međutim, jedno je sigurno.
Potpuno je pogrešan put onih roditelja koji dozvoljavaju da se energičnom, neposlušnom i pomalo hiperaktivnom djetetu prišije etiketa ADHD-ovca! ADHD podrazumijeva teške poremećaje u ponašanju i prečesto tu etiketu dajemo djeci koja su samo divlja! Francuzi ne dozvoljavaju svojim klincima da, čak i ako im se dijagnosticira tako težak i mučan poremećaj, konzumiraju lijekove od kojih bi trebali biti smireniji.
ADHD-u se u Francuskoj, prije unošenja bilo kakvih faramceutskih pripravaka, naostoji pristupiti razgovorom, posebnim terapijama kojima se uklanjaju "trigeri" za hiperaktivnost. Hiperaktivno dijete, iako mnogi sumnjaju i u tu ektiketu, može se umiriti promjenom ishrane, navika i načina komunikacije ukućana... Ima toga dosta.
Ritalin, lijek koji se prepisuje ADHD-ovcima, ima vrlo slična svojstva kao i kokain. Želite li svojem djetetu davati kokain jer je lakše proglasiti ga hiperaktivcem i dignuti ruke od posla zvanog roditeljstvo? Pobornici ADHD-a naći će se uvrijeđenima, jer ADHD nije posljedica lošeg odgoja, već realna bolest.
Oni koji sumnjaju u ovu skraćenicu, odbacit će ADHD kao izmišljotinu i svoju zdravu djecu izvesti na svježi zrak. Mišljenja su, kada je ADHD u pitanju, duboko podijeljena.