Plodnost opada, stanovništvo u gotovo svim zemljama stari i do kraj ovoga stoljeća, populacija bi se mogla smanjiti u gotovo svakoj zemlji na svijetu, tako barem navodi studija objavljena u časopisu Lancet.
Populacije će se prepoloviti
Daleko od scenarija krize koju bi uzrokovala prenapučenost, demografi se pitaju odakle će stizati nove generacije mladih.
Studiju je proveo Institut za zdravstvenu metriku i evaluacije (IHME) iz Seattlea u SAD-u. Njihova je procjena da će naš planet doživjeti vrhunac u populaciji za četiri desetljeća, kada bi Zemlju trebalo naseljavati oko 9,7 milijardi ljudi. Na kraju stoljeća ta bi brojka trebala pasti na 8,8 milijardi, prenosi DW.
Za 80 godina, populacije zemalja poput Japana ili Španjolske mogle bi se prepoloviti. Slično bi se moglo dogoditi i u Kini što bi dovelo do toga da najmnogoljudnije zemlje budu Indija i Nigerija.
Samo u 12 zemalja, poput Somalije i Južnog Sudana, bit će dovoljno novorođenčadi da bi populacija ostala stabilna. Ostatak svijeta će starjeti.
Promjene u društvima
Ako svijet ostvari ciljeve u pogledu univerzalne edukacije i kontracepcije, što bi pozitivno utjecalo na smanjenje fertiliteta, u 2100. na svijetu će biti oko 1,5 milijardi ljudi manje nego što ih ima danas.
To bi potaklo brojne demografske promjene koje bi utjecale na izmjenu društava. Tako se postavljaju brojna pitanja poput toga tko će plaćati mirovinsko zdravstveno osiguranje, hoće li se zemlje svađati oko mladih migranata te hoće li i kada ljudi moći u mirovinu?
Postavlja se i ekološki važno pitanje koje desetljećima prati ekološke pokrete i koje često postaje oružje u rukama krajnje desnice, a to je ne bi li manje ljudi trebala biti dobra vijest za naš planet?
Prenapučenost je mnogima zgodna izlika, jer implicira da nije njihovo ponašanje ono što šteti Zemlji, već je krivnja na prevelikom broju ljudi pa nema smisla mijenjati svoje ponašanje.
Veće emisije ispred broja stanovnika
Studija znanstvenika pri IHME-u pokazuje da bi manje ljudi na Zemlji značilo manje emisije ugljika, manje zahtijeva za globalnu opskrbu hranom i manje šanse da se iscrpe limiti naše planete.
Ipak, znanstvenici upozoravaju, problem je u tome što ne emitiraju svi ljudi jednako.
Prema Međunarodnom panelu za klimatske promijene (IPCC) pri Ujedinjenim narodima, rast populacije utjecao je na rast emisije stakleničkih plinova, ali to je ništa u odnosu na porast emisija po osobi, što je direktno povezano s prihodima.
Ljudi u najbogatijim zemljama zagađuju i do 50 puta više od onih u najsiromašnijim zemljama, a upravo u tim zemljama s najmanjim prihodima i s najmanjom emisijom, ljudska populacija najbrže raste.
"Ponekad ljudi pokušavaju koristiti populaciju kao sredstvo kojim bogate zemlje prolaze ispod radara, ali u stvarnosti naša potrošnja resursa i razina ekonomske aktivnosti ima više utjecaja na emisije nego broj ljudi", kazao je Zeke Hausfather, klimatski znanstvenik na Breakthrough institutu u Kaliforniji.
Planet na kojem bi bilo više ljudi koji bi se koristili "čistim" oblicima energije mogla bi imati manje emisije nego planet s manje ljudi koji koriste fosilna goriva.
Treba nam bolja infrastruktura
Velike i brzorastuće zemlje poput Kine i Indije grade jeftine solarne panele i vjetroelektrane koje bi mogle smanjiti njihove emisije, unatoč tomu što primanja i populacija u tim zemljama rastu.
Ipak, inovatori diljem Afrike i dijelova Azije muku muče s osiguravanjem zelene infrastrukture. Bogate zemlje su u Pariškom klimatskom sporazumu obećale 100 milijardi dolara na godinu za pomoć siromašnijim zemljama u borbi protiv klimatskih promjena.
"Ne možemo reći siromašnim zemljama da sada imamo dovoljno problema sa stakleničkim plinovima i da bi oni stoga trebali prestati koristiti energiju, već bi im trebali pomoći da unaprijede svoju tehnologiju", smatra Leiwen Jiang, viši suradnik Populacijskog vijeća u New Yorku.
Iako manje stope fertiliteta ne mogu učiniti mnogo za smanjenje emisija u siromašnim zemljama, one bi mogle pomoći u suzbijanju klimatskih promjena na drugi način.
Jiang je ustvrdio da kada bi žene rađale samo onoliko djece koliko bi incijalno htjele, mogle bi raditi na poslovima koji se više plaćaju. Taj bi gospodarski poticaj mogao pomoći zajednicama kojima nedostaje prihoda da se lakše nose s izuzetno jakim toplinskim valovima, poplavama i olujama koje su uzrokovane klimatskim promjenama.
Prošlost koja nam nije na ponos
Koncept prenapučenosti ima ružne korijene.
"Čak i ako prihvatimo premisu da više ljudi znači više emisija, koje je onda rješenje? Leži li ono u tome da se nasilno smanji populacija, i ako da, koja bi se populacija trebala smanjiti?", priupitao je Arvind Ravikumar, profesor asistent energije i inženjeringa na američkom Harrisburg sveučilištu za znanost i tehnologiju.
Zemlje poput SAD-a i Kanade nasilno su sterilizirale domorodačke žene u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, a Australija je činila isto ljudima s posebnim potrebama.
Indija je sterilizirala više od šest milijuna ljudi, uglavnom siromašnih muškaraca 1976. godine, potaknuta stranim donorima koji su slali pakete pomoći radi kontrole rasta stanovništva. Smatra se da je prilikom tih zahvata umrlo više od 2000 muškaraca.
U Kini je od sedamdesetih godina 20. stoljeća uvedena restrikcija populacije i to novčanim kaznama, sterilizacijom i prisilnim pobačajima usred drakonske politike jednog djeteta koja je trajala desetljećima. Trenutno se slična praksa provodi među populacijom ujgurskih žena, objavilo je istraživanje koje je prošlog mjeseca proveo Associated Press.
Demografi nesložni
Na globalnoj razini, žene imaju manje djece jer sve više djevojčica pohađa školu i sve više ljudi ima pristup kontracepciji. Oba cilja su ciljevi u domeni ljudskih prava i donose se prije promišljanja o okolišu.
Ipak, demografi se ne slažu u činjenici koliko daleko i koliko brzo će fertilitet nastaviti opadati.
Dok projekcije nove studije s IHME-a nalažu da će se svjetska populacija početi smanjivati do 2064., UN očekuje da će ona rasti do kraja stoljeća. Razlika u populaciji između ova dva modela je oko dvije milijarde ljudi do 2100., a nesigurnosti su toliko velike, da obije istraživačke grupe prihvaćaju mogućnost suprotnog trenda.
Jedan od razloga za nepodudarnost leži i u tome da UN, za razliku od IHME-a, predviđa da će se stope fertiliteta oporaviti kako zemlje postaju sve bogatije.
Ankete pokazuju da žene diljem Europe i Sjeverne Amerike imaju manje djece nego što bi htjele zbog brojnih barijera poput skupe brige o djeci, pritiska na poslu i činjenice da muškarci ne preuzimaju na sebe dovoljno kućanskih obveza. Zbog toga što su premostile neke od tih barijera, zemlje poput Njemačke doživjele su ponovni rast fertiliteta.
"Predviđanja UN-a utjelovljuju optimizam da će se dugačka era ljudskog napretka nastaviti. Nadam se da razina fertiliteta odražava broj djece koji ljudi žele imati", kazala je Sara Hertog, demografkinja pri UN-u te je dodala da promjene stope fertiliteta same po sebi nisu ni dobre ni loše vijesti.
