Čak i ako radite osam ili više sati, to se vrijeme obično podijeli na kraća razdoblja različitih aktivnosti. Međutim, u uredima radnici isti posao obavljaju tijekom osmosatnog radnog vremena, pa čak i duže.
Na ovaj način remeti se prirodni mentalni ciklus. Sve duže od tri do četiri sata pred računalom izaziva simptome fizičke nelagode i mentalnog zamora. Radnici gube sposobnost najefikasnijeg rada. Idealno bi bilo nakon četiri sata raditi nešto sasvim drugo, jer tako se daje mogućnost umu da se odmori i skupi novu snagu. Promjena aktivnosti ili odmor povećava produktivnost jer se sprečava pad energije. U stvarnosti, većina nastavlja raditi iako je razina mentalne energije prilično niska. A takvi su i radni rezultati.
Profesor psihologije Morten Christiansen sa Sveučilišta Cornell i njegov kolega Christopher Conway sa Sveučilišta Indiana, uočili su da na koncentraciju posebno loše utječe isti tip poslova. Upravo je monotonija ono što u uredima koči kreativnost.
Problem s osmosatnim radnim danom
Osmosatni radni dan ima smisla za one koji obavljaju fizički posao ili rade u nekom obrtu (iako je i tu vrlo važan odmor). Ozbiljan problem, s obzirom na produktivnost, nastaje kod onih koji rade pred računalom. Naime, analitička sposobnost tvorničkog radnika nije toliko važna jer mnoge poslove mora obavljati automatski.
Međutim, u slučaju modernog informatičkog radnika, gotovo svi zadaci uključuju kreativno ili strateško razmišljanje. Način na koji netko odgovori na e-mail ili interpretira dio informacije može se razlikovati ovisno o mentalnom zamoru ili snazi. Nitko ne daje najbolje rezultate u 17 i 30, nakon što je cijeli dan pio kavu kako bi održao koncentraciju.
Najviše energije mnogi imaju odmah ujutro kad počnu raditi (dakako ako su se noć prije dovoljno odmorili) ili poslije ručka. Ali već nakon par sati intenzinog rada, razina energije pada i radnici mogu dobro obavljati tek manje zahtjevne poslove. Tad dolazi do grešaka pri radu, tek prividnog rada i sličnih aktivnosti. Dakako, kod različitih osoba ovo može varirati, ali u prosjeku, od osam radnih sati, tek se polovica tog vremena može smatrati visoko produktivnim.
Ovdje nije riječ o namjernom zabušavanju, već o realnom padu mentalne energije. Radnik se može truditi iz petnih žila, no njegov rad više nema dovoljno kreativnosti.
Australski znanstvenici su uočili i da oko 15% osoba pati od usporenog biološkog sata. Voditelj istraživanja profesor Leon Lack, kaže da početni rezultati ukazuju da je kod nekih osoba unutarnji biološki sat usporeniji. 'Oni obično ne mogu zaspati sve do 2 ili 3 ujutro, a nekad i do 4 ujutro. Zbog toga im je jako teško probuditi se ujutro', pojasnio je. Je li zaista riječ o usporenom biološkom satu ili lošoj navici koja je posljedica korištenja elektronskih uređaja, predmet je budućih istraživanja.
Alternativni radni aranžman - skraćeno radno vrijeme ili rad od kuće
Idealno bi bilo razbiti radni dan na nekoliko segmenta. Neke tvrtke su se pokušale ovom prilagoditi nudeći bolju radnu atmosferu, nude topli obrok na poslu, fitness centar i posebna područja za relaksaciju. Problem je što je ovo skupo za poslodavca, a radnici su tek djelomično zadovoljeni.
Rješenje bi bilo skraćeno radno vrijeme ili rad od kuće tako da radnik može prekinuti posao i vratiti mu se nakon što se odmori. Poslodavac tako ne mora plaćati vrijeme kad radnik ne radi, a radnik obavlja svoje zadatke u sklopu prirodnog ciklusa.
Neki poslovi su specifični i zahtijevaju da radnici budu u uredima, no za većinu tvrtki to zapravo nije nužno. Sastanci na kojima se zaposlenici vide licem u lice nužni su za one koji imaju veće dužnosti u tvrki, no za mnoge koji imaju manje odgovorne zadatke dogovor se može obaviti i putem telefona ili video linka, par puta tjedno.
Hoće li radnici zloupotrijebiti slobodu koju imaju radeći od kuće? Poslodavac to vrlo lako može kontrolirati gledajući rezultate tog rada, a većina odraslih osoba ipak dovoljno cijeni svoj posao.
To što više tvrtki ne provodi efikasniji rad od kuće je najčešće posljedica inercije. Tvrtke su navikle obavljati posao u uredima i lijene su mijenjati navike. Ako jednom radniku daju mogućnost rada od kuće, drugi će možda ljubomorno prigovarati? Zašto onda svima ne bi dali tu mogućnost povećali produktivnost i uštedjeli troškove prostora?
