Rak debelog crijeva je drugi po smrtnosti karcinom. Muškarci i žene su jednako skloni obolijevanju bolesti debelog crijeva, a blagi ili vrlo jaki simptomi mogu onemogućavati normalan život. Mogu se razvijati postupno ili izbiti naglo, obuhvaćajući proljev i krvi u stolici.
Razgovarali smo sa specijalisticom gastroenterologije, dr. sc. Mateom Majerović o alarmantnim simptoma bolesti debelog crijeva, krvarenju tijekom stolice, koliko pojava hemoroida prethodi raku debelog crijeva, o dobrobiti kolonoskopije, ali nam je liječnica Majerović i savjetovala kakvu prehranu trebamo imati kako bismo vodili zdraviji život i pomogli si s bolnim tegobama.
Alarmantni simptomi bolesti debelog crijeva
NET.HR: Koji simptomi ukazuju da nešto nije u redu s debelim crijevom, koji su to alarmantni simptomi bolesti debelog crijeva?
DR.SC. MAJEROVIĆ: Spektar simptoma bolesti debelog crijeva je vrlo širok. Bolesti debelog crijeva mogu biti zarazne ili nezarazne, funkcionalne ili strukturne, dobroćudne ili zloćudne. Zarazne bolesti su najčešće akutne, samoograničavajuće i karakterizirane proljevastim stolicama. Dobroćudne, funkcionalne ili strukturne bolesti su najčešće kronične, simptomi uključuju abdominalnu bol, konstipaciju, proljev te primjese sluzi i krvi u stolici. Kada govorimo o alarmantnim simptomima, mislimo na simptome koji nam ukazuju na postojanje zloćudne bolesti, u slučaju debelog crijeva, najčešće je riječ o adenokarcinomu. Rak debelog crijeva treći je po učestalosti tumor u svijetu i drugi uzrok smrti od malignih bolesti. Na tumor debelog crijeva sumnjamo kada se bolesnik žali na (naglo nastale) promjene u pražnjenju stolice (proljeve ili konstipaciju), primjese krvi u stolici, abdominalne bolove, gubitak apetita te gubitak tjelesne težine. S druge strane, rak debelog crijeva ne mora davati simptome, prvi znak može biti anemija u laboratorijskim nalazima, iako niti uredna crvena krvna slika ne isključuje postojanje maligne bolesti.
Vrste bolesti
NET.HR: Koje se bolesti mogu pojaviti?
DR.SC. MAJEROVIĆ: Nezarazne bolesti debelog crijeva dijelimo na funkcionalne i strukturne. Funkcionalne bolesti podrazumijevaju naizgled zdravo crijevo kod osobe koja ima tegobe. U tom slučaju najčešće je riječ o kroničnoj konstipaciji, posljedično prehrani siromašnoj vlaknima i manjku fizičke aktivnosti te sindromu iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva karakteriziran je abdominalnom boli i promjenama u pražnjenju stolice (konstipacija i/ili proljev) te iako je jedan od najčešćih razloga za posjet gastroenterologu i predmet intenzivnih istraživanja, do sada nije definitivno razjašnjen uzrok ovog stanja.
Nezarazne bolesti također možemo podijeliti ovisno o tome zahvaćaju li strukture analnog kanala i rektuma ili proksimalnije segmente debelog crijeva. Analne fisure i hemoroidalna bolest, čest su razlog su za posjet proktologu ili gastroenterologu.
Hemoroidi, kao pojam, anatomski gledano, označavaju normalne vaskularne strukture analnog kanala, dok o hemoroidalnoj bolesti govorimo kada, pod utjecajem povišenog tlaka uzrokovanog napinjanjem pri defekaciji, trudnoćom ili produljenim sjedenjem dolazi do njihove otekline, prolapsa, upale ili tromboze. U svakodnevnom govoru pojam hemoroid koristi se u oba slučaja. Analne fisure označavaju razdor stijenke donje polovine analnog kanala i uzrokovane su lokalnom traumom. Iako su oba stanja benigne prirode mogu značajno narušiti kvalitetu života bolesnika. Analne fisure uzrokuju bol prilikom defekacije dok su simptomi hemoroidalne bolesti šireg spektra. Bolest unutarnjih hemoroida u pravilu je bezbolna, najčešći simptom je krvarenje prilikom defekacije (svježa krv na toalet papiru nakon stolice), no moguće je i spontano krvarenje. U slučaju prolapsa ili rjeđe tromboze, bolesnik se može žaliti na pritisak i bolnost. Kronična ili obilna krvarenja mogu dovesti i do anemije. Vanjski hemoroidi daju simptome perianalnog svrbeža (pruritusa), u slučaju tromboze mogu biti vrlo bolni. Važno je za napomenuti da do 40% bolesnika nema tegoba te da bolest unutarnjih i vanjskih hemoroida često koegzistira.
2. hemeroidi
Divertikuli debelog crijeva su vrećasta izbočenja sluznice čija učestalost raste s dobi. U zapadnom svijetu najčešće se javljaju na lijevoj strani, a njihov nastanak pripisuje se zapadnom stilu života; prehrani siromašnoj vlaknima, fizičkoj neaktivnosti i konzumaciji crvenog mesa. Divertikuloza kolona može biti bez simptoma, no procjenjuje se da će do 15% bolesnika razviti divertikulitis, upalu karakteriziranu bolovima u donjem lijevom abdominalnom kvadrantu, a isto toliko bolesnika i divertikularno krvarenje. Divertikulitis se u osnovi liječi konzervativno, poštednom prehranom i antibioticima, no u rjeđim slučajevima bolest se može komplicirati i zahtijevati intervenciju kirurga.
Upalne bolesti crijeva, u koje ubrajamo Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, kronične su bolesti nejasne etiologije. Ulcerozni kolitis je bolest sluznice rektuma i debelog crijeva, dok je Crohnova bolest, bolest cijele debljine stijenke, može zahvatiti bilo koji segment probavnog sustava, od usta, preko želuca i tankog crijeva, do kolona, rektuma i perianalnih struktura. Obje bolesti su vrlo kompleksne, na sreću, spektar terapijskih opcija je širok, a pristup bolesniku je individualiziran. U kliničkoj praksi vidimo vrlo blage oblike, ali i teške bolesnike, koji zahtijevaju imunomodulatornu i/ili biološku terapiju, a u određenim slučajevima i kirurško liječenje. Prvi simptomi najčešće uključuju kronične proljeve s primjesama krvi.
Rjeđi nezarazni uzrok kroničnih proljeva je mikroskopski kolitis, bolest koja se najčešće javlja u žena nakon 65. godine života. Prilikom kolonoskopije sluznica debelog crijeva izgleda uredno, dok se dijagnoza postavlja tek patohistološkom analizom bioptičkih uzoraka.
Bolesnici kod kojih je zračeno područje donjeg abdomena, zbog primjerice ginekoloških tumora ili tumora mokraćnog sustava, mogu razviti radijacijski proktitis/kolitis. Zračenje uzrokuje ozljedu sluznice, rani simptomi uključuju bol, proljevaste stolice i lažne nagone, a ako se jave kasnije, moguće i više godina nakon provedenog postupka, bolesnici se prezentiraju krvarenjem i anemijom.
Predstadij karcinoma kolona je polip – asimptomatska ‘’gljivolika’’ izraslina sluznice. Nemaju svi polipi maligni potencijal te iskusni endoskopičar, prilikom kolonoskopije, može procijeniti kakva je njegova priroda. Ako postoji i najmanja sumnja da postoji rizik maligne transformacije, polipi se prilikom kolonoskopije odstranjuju i tako se značajno smanjuje rizik od razvoja zloćudne bolesti. Velika učestalost raka debelog crijeva pripisuje se zapadnom stilu života, no vrlo je bitna i genetska predispozicija. Potonje je razlog zašto svaki liječnik bolesnika propitkuje o obiteljskim bolestima – informacija o raku debelog crijeva u članova obitelji značajno utječe na naš pristup bolesniku, odnosno preporuke o tome je li i kada potrebna kolonoskopija.
Krvarenje tijekom stolice
NET.HR: Što znači kada se ponekad pojavi krv tijekom stolice koja je povezana s hemoroidima? Jesu li hemoroidi alarmantni simptom raka debelog crijeva?
DR.SC. MAJEROVIĆ: S obzirom na to da je hemoroidalna bolest vrlo česta, pojava svježe krvi nakon stolice najvjerojatnije je uzrokovana krvarenjem iz unutarnjih hemoroida, posebice u mlađih bolesnika s anamnezom konstipacije i sjedilačkim načinom života, a koji nemaju drugih tegoba i imaju urednu krvnu sliku. Hemoroidalna bolest sama za sebe je dobroćudne prirode i ne dovodi do razvoja tumora. Međutim, postojanje hemoroida ne isključuje postojanje zloćudne bolesti. Stoga je vrlo važna detaljna anamneza, pregled bolesnika i analiza laboratorijskih nalaza.
Odlazak na kolonoskopiju
NET.HR: Kada se bolesnici šalju na kolonoskopiju? Koje su prednosti takvog pregleda?
DR.SC. MAJEROVIĆ: Razlozi da liječnik uputi bolesnika na kolonoskopiju su višestruki. Prvi korak je razgovor s bolesnikom o njegovim tegobama i bolestima u obitelji, sljedeći korak je pregled analnog područja i digitorektalni pregled. Ovisno o tome postavlja li se sumnja na dobroćudno ili zloćudno stanje (radna dijagnoza), upućujemo bolesnika da učini određene laboratorijske pretrage i analizu stolice. Temeljem toga gastroenterolog procjenjuje je li potrebna kolonoskopija te je li potreban i pregled završnog dijela tankog crijeva i uzimanje uzoraka sluznice (biopsija) ako makroskopski nalaz bude uredan.
Kolonoskopija je zlatni standard u dijagnostici bolesti debelog crijeva, a često je i neophodna za definitivno postavljanje dijagnoze, odnosno razlikovanje nezaraznih benignih bolesti. Ako se detektiraju, polipi se prilikom endoskopskog pregleda mogu odstraniti. U slučaju raka debelog crijeva, kolonoskopija je također nužna jer je prije odluke o modalitetu liječenja, bolest potrebno patohistološki potvrditi.
Pregled debelog crijeva
NET.HR: Koliko često treba otići na pregled debelog crijeva?
DR.SC. MAJEROVIĆ: S obzirom na visoku učestalost raka debelog crijeva, koja raste s dobi, a imajući na umu da su polipi predstadij karcinoma, preporučuje se s preventivnim pregledima, u bolesnika srednjeg rizika, započeti između 45. i 50. godine života. Kao što smo rekli, zlatni standard je kolonoskopija koja omogućuje najdetaljniji pregled i uklanjanje polipa. Alternativa je djelomični endoskopski pregled samo lijeve strane crijeva ili CT. Ako je kolonoskopija potpuno uredna, sljedeća pretraga se planira za 10 godina, no ako se prilikom kolonoskopije odstrane polipi, ovisno o njihovom broju i mikroskopskim karakteristikama, određuje se interval sljedeće pretrage. Bitno je za napomenuti da je u svrhu detekcije polipa, posebice malih, vrlo važna adekvatna priprema bolesnika. Drugu skupinu čine bolesnici visokog rizika, bilo zbog komorbiditeta ili obiteljske anamneze, u tom slučaju liječnik svakom bolesniku ponaosob preporučuje u kojoj dobi i koliko često su endoskopske pretrage potrebne.
Sprječavanje raka debelog crijeva
NET.HR: Što može pomoći da ne dođe do raka debelog crijeva?
DR.SC. MAJEROVIĆ: S obzirom na to da se rizičnim čimbenicima za razvoj raka debelog crijeva smatra prehrana siromašna vlaknima, konzumacija procesiranog i crvenog mesa, pretilost, pušenje i konzumacija alkohola, implementacija postulata zdravog stila života, koji uključuju redovitu fizičku aktivnost i izbor dobrih namirnica, svakako može unaprijediti zdravlje te spriječiti razvoj ne samo malignih već i niza drugih benignih bolesti, primjerice kardiovaskularnih. Drugi važan moment su redoviti preventivni pregledi i uklanjanje visokorizičnih polipa.
U istraživanju se navodi da bi neki od razloga porasta pojave raka među mladim odraslim osobama mogli biti povezani s pretilošću, prehranom i okolišnim čimbenicima, dok se ostali dio pripisuje i genetici. To otkriće govori o važnosti pregleda, a stručnjaci sve glasnije apeliraju da se preventivne kolonoskopije rade u dobi od 45 godina, a ne nakon 50. ili čak 60. godine.
Preporuka liječnice za prehranu i način života
NET.HR: Kakvu prehranu i način života preporučujete?
DR.SC. MAJEROVIĆ: Za održavanje urednog crijevnog motiliteta preporučuje se dnevni unos od 20 do 35 grama vlakana pri čemu su namirnice bogate vlaknima, povrće, voće i cjelovite žitarice. Preporučuje se izbjegavati mesne prerađevine i minimalno konzumirati crveno meso, u tjedni jelovnik uključiti barem jedan ili dva riblja obroka, izbjegavati bijelo brašno i stolni šećer. Adekvatna hidracija je vrlo važna kao i redovita fizička aktivnost, minimalno 150-300 minuta aerobne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno. Bolesti modernog čovjeka velikim su dijelom uvjetovane našim stilom života te iako se ponekada čini vrlo zahtjevnim, redovito vježbanje i pravilna prehrana doprinose unaprjeđenju zdravlja i sprečavanju razvoja bolesti.
