Odvjetnica iz Portlanda, 31-godišnja Natalie Hollabaugh u ožujku 2020. bila je pozitivna na koronavirus, a osamnaest mjeseci kasnije još uvijek osjeća niz simptoma koronavirusa, uključujući umor, otežano disanje, glavobolju i bolove u zglobovima.
Kardiolozi i pulmolozi isključili su mogućnost drugih zdravstvenih problema te joj preporučili da krene vježbati, nakon čega je počela koristiti sobni bicikl i traku za trčanje, a osim toga, svakodnevno pređe nekoliko kilometara šetajući svoje pse.
'Nikad se nisam osjećala gore'
No, njezin novi režim vježbanja, piše The New York Times, samo je pogoršao njezine simptome. "Nikad se nisam osjećala gore", rekla je Hollabaugh, dodajući da mora nekoliko puta u danu odrijemati, da joj otkucaji srca naglo skoče čak i kad miruje te da je toliko umorna da se ponekad ne može koncentrirati.
Naravno, radi se o simptomima "dugog covida", stanja koje karakteriziraju novi ili dugotrajni simptomi koji se mogu osjećati mjesecima nakon infekcije koronavirusom.
Ova 31-godišnjakinja nije jedina s problemima prilikom vježbanja. Znanstvenica s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Indiani, Natalie Lambert prikupila je podatke od više od milijun pacijenata s dugim covidom. Pacijenti često prijavljuju da su im liječnici savjetovali da vježbaju, ali mnogi kažu da se nakon toga osjećaju još gore. Lambert navodi da je nemogućnost vježbanja jedan od najčešćih dugotrajnih simptoma.
Dok su neki jednostavni preumorni da bi vježbali, drugi imaju recidiv iscrpljujućih simptoma poput povećanja umora ili bolova u mišićima. Pogoršanje simptoma nakon čak i malo tjelesne aktivnosti po svemu sudeći je uobičajeno među pacijentima s dugim covidom. Čak 89 posto ispitanika prijavilo je slabost nakon napora.
Problemi nakon covida
Dr. David Systrom, liječnik za plućne bolesti i intenzivnu njegu, proveo je studiju objavljenu u siječnju u kojoj je usporedio 10 pacijenata s dugim covidom koji su imali problema s vježbanjem s 10 osoba koji nikada nisu bili pozitivni na koronavirus, ali koji su imali neobjašnjivu kratkoću daha nakon vježbanja.
Istraživači su otkrili da nitko u studiji nije imao abnormalne CT snimke prsnog koša, anemiju ili probleme s funkcijom pluća ili srca. Ipak, kada su pacijenti s dugim covidom vježbali na sobnom biciklu, dr. Systrom je otkrio da neke vene i arterije sprječavaju učinkovitu isporuku kisika u mišiće.
"Nitko ne zna zašto se ti problemi s krvnim žilama javljaju", rekao je dr. Systrom. Još jedno od njegovih nedavnih studija sugerira da pacijenti s dugim covidom doživljavaju oštećenje određene vrste živčanih vlakana uključenih u funkcioniranje organa i krvnih žila.
Dr. Lambert je istaknula da se nekim pacijentima s dugotrajnim covidom također dijagnosticira sindrom posturalne ortostatske tahikardije (POTS), poremećaj koji utječe na protok krvi. Kod ljudi koji imaju POTS, "živčani sustav ne može regulirati stvari koje bi trebao automatski kontrolirati, poput otkucaja srca, krvnog tlaka, znojenja i tjelesne temperature", rekla je, dodajući da su to stvari koje moraju biti pravilno regulirane kada vježbate.
Neki liječnici također ukazuju na paralele između pacijenata s dugim covidom i onih sa sindromom kroničnog umora, koji imaju jak umor, pamćenje i kognitivne probleme, a često i bolove u mišićima ili zglobovima.
Vježbanje - da ili ne?
Ipak, odgovor na pitanje trebaju li pacijenti s covidom koji imaju problema s tjelovježbom nastaviti povećavati svoju tjelesnu aktivnost nitko ne zna.
"Postoje i pacijenti i liječnici koji su protiv bilo kakvog vježbanja zbog ovih problema", rekao je dr. Systrom. No, također je rekao da tjelovježba može biti korisna, nakon što pacijenti s dugim covidom dobiju odgovarajući tretman.
Lambert je kazala da treba polako pokušati ponovno uključiti vježbanje ako se osjećate bolje. Dodala je da se dugi covid može manifestirati na različite načine, pa će liječnici i pacijenti možda morati prilagoditi svoje preporuke potrebama pacijenata. "To je zapravo priča o covidu. Vjerojatno nikada neće postojati jedinstvena preporuka za vježbanje", zaključila je Lambert.