Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu – dan tišine, sabranosti i iščekivanja. Crkve su ogoljene, oltari bez ukrasa, a liturgijska slavlja se ne održavaju sve do večernjeg bdjenja. Posebna se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, kako bi se vjernici duhovno pripremili za Uskrs.
U mnogim krajevima, Velika subota je dan bogat simbolima i običajima. Od blagoslova uskrsne hrane, preko paljenja uskrsne svijeće pa do pripreme doma za uskrsno jutro, sve se odvija u ozračju tihe radosti i pripreme za dolazak svjetla.
Tradicija bojanja jaja
Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom. U novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.
Za ovaj dan pripremala se kuhana šunka čuvana za ovaj dio godine. Kuhala se subotom navečer. Domaćica bi pekla i poseban kruh obogaćen jajima, nerijetko ukrašen kršćanskim simbolima, križem ili pak slovima S i U (Sretan Uskrs).
Nema mise
Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven.
Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Velika subota je i dan posta. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili s roditeljima s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti „Isusov grob“.
Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.
Tradicija vazmenog bdjenja
Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme, a na bdijenju je blagoslov jela. Navečer (nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdjenje.
Spomen je na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt te njegovo uskrsnuće, po kojima su vjernici spašen
Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve i pripravom uskrsne svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće. Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru te zvone sva zvona. Nastupa radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem su katolici otkupljeni.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Pečena marinirana piletina sa zobenim tortiljama
