Od ekstremne fizičke pokore na Filipinima, preko proljetnih rituala u Češkoj, svečanih i turobnih procesija u Španjolskoj, do jedinstvenog spoja katoličanstva i vudua na Haitiju, običaji vezani uz Veliki petak i Uskrs pokazuju nevjerojatnu širinu ljudskog izražavanja vjere. Bilo da se radi o osobnom činu pokajanja, slavlju novog života ili kolektivnom sjećanju na Kristovu žrtvu, ove tradicije, ukorijenjene duboko u povijesti i kulturi, nastavljaju oblikovati identitet zajednica diljem svijeta, podsjećajući na središnje poruke ovog najvažnijeg kršćanskog blagdana.
Leđa im krvava od žestokog bičevanja, a kroz dlanove i stopala im zabijaju čavle od 10 cm


1. Filipini: Posebno u provinciji Pampanga sjeverno od Manile, Veliki petak donosi jedan od najdramatičnijih i najkontroverznijih vjerskih običaja na svijetu: stvarna raspeća. Svake godine, odabrani pokajnici dobrovoljno bivaju pribijeni na drvene križeve kako bi ponovno proživjeli Kristovu patnju.

Prije samog raspeća, koje traje desetak minuta, pokajnici, noseći krune, prelaze više od kilometra noseći teške drvene križeve po velikoj vrućini. Drugi hodaju bosi ulicama, bičujući se po golim leđima oštrim bambusovim štapovima ili komadima drveta, ponekad si nanoseći i posjekotine staklom kako bi ritual bio što krvaviji.

Seoski glumci odjeveni kao rimski centurioni zatim im kroz dlanove i stopala zabijaju čavle od nehrđajućeg čelika duge 10 centimetara.

Sudionici leže na tlu nakon što su svoja leđa šibali bambusom kao dio pokajanja tijekom ceremonije i rekonstrukcije raspeća Isusa Krista za proslave Velikog petka uoči Uskrsa.

Ritual razapinjanja - koji se održava svake godine traje već desetljećima, postavši glavna turistička atrakcija unatoč službenom negodovanju crkvenih čelnika. Mnogi siromašni pokajnici podvrgavaju se ritualu radi okajanja grijeha, molitve za bolesne, bolji život ili zahvale za čuda.

Katolička crkva na Filipinima ne odobrava ove prakse, naglašavajući da se vjera može pokazati i djelima milosrđa, no tradicija opstaje desetljećima. Organizatori navode da događaj privuče i više od 15.000 promatrača, stvarajući gotovo festivalsku atmosferu.

2. Češka: Dok Filipinci prakticiraju ekstremnu pokoru, u Češkoj Republici Uskrsni ponedjeljak donosi znatno vedriji običaj poznat kao "pomlázka". Iako se ponekad koristi i širi pojam "koleda", "pomlázka" se specifično odnosi na pleteni bič od svježih vrbovih grana ukrašen šarenim vrpcama.

Na Uskrsni ponedjeljak, dječaci i mladići obilaze kuće te simbolično "šibaju" djevojke i žene ovom pomlázkom. Vjeruje se da ovaj čin, koji vuče korijene iz poganskih proljetnih rituala plodnosti, prenosi vitalnost i mladost vrbe na žene, osiguravajući im zdravlje i ljepotu tijekom cijele godine. Šibanje je popraćeno recitiranjem uskrsnih pjesmica ili rima.

Zauzvrat, "koledníci" (oni koji idu u koledu/pomlázku) bivaju nagrađeni obojanim jajima (kraslice), slatkišima ili dodatnim vrpcama za svoj bič. Boje vrpci također imaju simboliku: crvena za ljubav, zelena za prirodu i obnovu, žuta za sreću i obilje. Ovaj živopisni običaj slavi buđenje prirode i novi život nakon zime.

3. Španjolska: U potpunom kontrastu s razigranim običajima, Španjolska tijekom Velikog tjedna (Semana Santa), a posebno na Veliki petak, uranja u atmosferu duboke pobožnosti i žalosti. Gradovima i selima diljem zemlje prolaze impresivne procesije koje organiziraju vjerska bratstva (cofradías).

Članovi bratstava, mnogi od njih odjeveni u pokorničke halje sa šiljatim kapuljačama (capirote) koje skrivaju lice kako bi osigurale anonimnost pokajnika, polako nose ogromne, bogato ukrašene platforme zvane "pasos". Ovi "pasosi" prikazuju scene iz Kristove muke i smrti ili lik Žalosne Gospe.

Nošenje teških platformi smatra se činom pokore. Procesije prati zvuk bubnjeva koji označavaju spori, turobni ritam koraka, te glazba puhačkih orkestara koja dodatno naglašava patnju i žalost. Zrak je ispunjen mirisom tamjana i voska svijeća koje nose sudionici i promatrači. Ove procesije, koje mogu trajati satima, privlače goleme mase ljudi i predstavljaju snažan izraz kolektivne vjere i kulturne baštine.

4. Haiti: Na Haitiju, Veliki tjedan ('Semèn Sent' na haićanskom kreolskom) predstavlja fascinantan spoj katoličkih običaja i afričkih duhovnih tradicija vudua. Dok mnogi Haićani prisustvuju katoličkim misama i procesijama sličnim onima u drugim katoličkim zemljama, ovaj period također obilježavaju jedinstveni lokalni običaji.

Haićanski sljedbenici voodooa kupaju se u svetom bazenu tijekom vudu ceremonije u Souvenanceu, predgrađu Gonaivesa, 171 km sjeverno od Port-au-Princea. Također se mažu kozjom krvlju tijekom ceremonije čast voodoo bogovima, piše Standard.
Veliki petak, dan kršćanske komemoracije muke i smrti Isusa Krista, obilježava se diljem svijeta na nevjerojatno raznolike načine. Dok mnogi vjernici provode dan u tihoj molitvi i postu, druge kulture njeguju stoljetne običaje koji variraju od svečanih procesija do ekstremnih oblika pokore, oslikavajući jedinstveni spoj vjere, tradicije i lokalnog folklora. Ovi običaji, iako različiti, dijele zajedničku nit promišljanja o žrtvi i obnovi.
U galeriji upoznajte neke od neobičnih običaja.