Longyearbyen je najsevernije naselje na svijetu. Smješten je na otoku Svalbardu, a turistima nije dopušteno napustiti sigurnosne zone grada bez naoružanja ili pratnje naoružane osobe.
Život u Longyearbyenu može izgledati neobično za posjetitelje. Grad se nalazi oko 1316 km od Sjevernog pola, a polarni medvjedi nisu daleko, pa je zbog opasnosti nužno nositi oružje ili biti u pratnji naoružane osobe ako ste se već odlučili izaći iz jasno označenih sigurnih područja.
Stanovništvo dolazi iz 53 zemlje
Procjenjuje se da u ovom uzbudljivom gradu živi oko 2.748 stanovnika, koji dolaze iz gotovo 53 različite zemlje. Longyearbyen je administrativno središte Svabarda i dom zaljubljenika u prirodu, koji uspijevaju živjeti u zajednicama unatoč oštrim klimatskim uvjetima, s divljinom Arktika na samom pragu.
Grad doživljava ponoćno sunce od travnja do kolovoza, koje traje oko 127 dana, dok između listopada i veljače traje polarna noć duga čak oko 113 dana. Zimi je grad obično prekriven snijegom od studenog do ožujka, a najniža temperatura ikad zabilježena u Longyearbyenu iznosila je -46,3°C u ožujku 1986. godine, dok je najviša temperatura zabilježena u srpnju 2020. godine i iznosila je 21,7°C. Utjecaj globalnog zatopljenja izuzetno je vidljiv u ovom izoliranom naselju.
Nekad rudarsko naselje danas je okrenuto turizmu
Longyearbyen ima samo jednu trgovinu, a njegove ulice određene su brojevima, umjesto imenima. U gradu se nalazi i sveučilišni centar koje pohađa oko 300 studenata, a svi stanovnici obvezni su naučiti koristiti vatreno oružje. Grad je, povijesno gledano, bio tipičan rudarski grad sve do 1990. godine, kada je proizvodnja ugljena bila glavna industrija Svalbarda. Trenutno su svi rudnici neaktivni, osim Rudnika 7, jedinog preostalog operativnog rudnika, koji će prestati s radom do ljeta.
Rudarska infrastruktura grada zaštićena je i postoji kao nadrealni podsjetnik na prošla vremena. U prošlosti su stanovnici imali običaj izuvati cipele prilikom ulaska u restorane i hotele zbog problema s ugljenom i njegovom prašinom, koji je bio veliki problem.
Nakon 1990-ih, turizam je postao jedan od glavih gospodarskih stupova ovog izoliranog grada. Longyearbyen je udaljen samo 90 minuta leta od Tromsøa ili tri sata leta od Osla. Iako je pod norveškom upravom, Longyearbyen je zona u kojoj nisu potrebne vize niti boravišne dozvole. Međutim, putnici koji stižu preko Norveške morat će dobiti Schengensku vizu ako namjeravaju proći kroz ta područja da bi došli do Longyearbyena. Za ulazak i provjeru identiteta potrebna je putovnica ili osobna iskaznica.
Obrazovanje i istraživanje također su ključne u ovom slabo poznatom gradiću. Sveučilišni centar na Svalbardu (UNIS) okuplja studente iz cijelog svijeta koji se usmjeravaju na proučavanje Arktika i istraživanje u područjima geologije, biologije, geofizike i tehnologije, piše Express.
S obzirom na to da je Svalbard jedno od najvećih netaknutih područja divljine na svijetu, Longyearbyen nudi brojne aktivnosti. Posjetitelji mogu uživati u vožnji saonicama sa psima, promatranju sjevernog svjetla, vožnji motornim sanjkama, istraživanju ledenih špilja, skijanju te nevjerojatnim kulinarskim i kulturnim iskustvima. Ovo udaljeno naselje definitivno zaslužuje svoje mjesto na popisu onih koja vrijedi posjetiti.
Zavirite u galeriju i pogledajte ljepote najsjevernijeg naselja na svijetu.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrabri ruski trojac skočio iz stratosfere na Sjeverni pol! Smrzli su se na -50, ali su postavili svjetski rekord
