Papa je volio tango, radio je kao izbacivač, a nekad se iskradao iz Vatikana

Otkada je došao u Vatikan, nije postupao po pravilima i običajima svojih prethodnika. Za početak, odbio je živjeti u Apostolskoj palači, već je boravio u malom stančiću koji je pripadao gostinjskoj kući Vatikana.

Tijekom audijencija djeca su često prilazila papi. Poput Isusa, papa je govorio: "Pustite djecu da dođu k meni" i zatim ih koristio kao primjer u svojim porukama. Također je pozvao parove da posvajaju djecu iz sirotišta umjesto da daju prednost kućnim ljubimcima, što je izazvalo podijeljene reakcije.

Zapravo se zvao Jorge Mario, a ime Franjo uzeo je zbog Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda.

U biografiji pape Franje pod naslovom Veliki reformator, Austen Ivereigh spomenuo je da je Papa bio izvrstan plesač tanga. Naveo je čak i da su djevojke čekale u redu kako bi plesale s mladim Jorgeom. Godine 2010. papa Franjo izjavio je: "Tango dolazi iz moje dubine."

Papa Franjo od svoje mladosti nije imao jedno plućno krilo. Kada je bio dijete, izgubio je dio pluća zbog respiratorne infekcije.

Prije nego što je postao papa, radio je razne poslove, uključujući čišćenje, rad u kemijskoj industriji i podučavanje u srednjoj školi. No, najneobičniji među njima bio je posao izbacivača – osobe koja iz noćnih klubova udaljava problematične goste.

Papa Franjo zauzeo je pastoralni pristup prema LGBTQ+ zajednici. U intervjuu iz 2014. godine osvrnuo se na izazove s kojima su se roditelji suočavali kada su njihova djeca identificirala kao LGBTQ+, pozivajući ih na podršku i pratnju. Tom prilikom izjavio je: "Moramo pronaći način da pomognemo tom ocu ili majci da budu uz svog [LGBTQ+] sina ili kćer."

Papa Franjo obično ide na spavanje u 21 sat i budi se oko 4 ujutro. Spava oko šest sati dnevno, jer obično čita sat vremena nakon što legne, do 22 sata. "Kasnije mi treba drijemež. Moram spavati 40 minuta do sat vremena. Skinem cipele i padnem u krevet. I također spavam duboko i budim se sam. Na danima kada ne uzmem drijemež, primijetim to," jednom je rekao.

Kada se 2013. godine sastao s čelnicima FIFA-e, dobio je i dres sa svojim imenom i brojem 10.

Od samog početka pontifikata papa Franjo odlučio se za modificirani bijeli Jeep Wrangler s otvorenim krovom umjesto tradicionalnog papamobila s neprobojnim staklom. Također je koristio jednostavnija vozila, poput rabljenog Renaulta 4 i čak Hyundaijevog hatchbacka tijekom posjeta. Vatikansko osiguranje ponekad inzistira na dodatnoj zaštiti u određenim regijama.

Iako je papa naglašavao razlike između muškarca i žene, uvijek se zalagao za ravnopravnost spolova. Osim kada je riječ o svećeničkom ređenju, aktivno je podržavao osnaživanje žena imenovanjem na rukovodeće pozicije u Vatikanu. Ondje je radilo 1.165 žena, u usporedbi s 320 prije deset godina.

Papa je odbio nositi i baršunastu mozetu (rameni ovratnik), laneni štol te bijele hlače, rekavši: "Nisam prodavač sladoleda."

Papa, ne mareći previše za svoj crkveni status, povremeno bi se iskradao iz Vatikana. Jednom je osobno otišao kod optičara, stvorivši gomilu ljudi koji su se htjeli slikati s njim.

Osim rezidencije, papa Franjo nije nosio ni klasične crvene papinske cipele. Preferirao je svoje obične crne cipele, a prije svog dolaska u Vatikan prijatelji su mu kupili novi par cipela, jer su njegove bile u lošem stanju. Sam je objasnio kako su mu stopala ravna, pa je svakako morao nositi svoje ortopedske cipele.

Papa je fluentan u španjolskom, talijanskom i njemačkom jeziku.

Papa je oštro kritizirao svećenike koji ne žele krstiti djecu koja su rođena u vanbračnim zajednicama. Smatrao je kako svi moraju biti pozvani u Crkvu, bez obzira u kojim su okolnostima rođeni.

Godine 2001., tadašnji kardinal Jorge Bergoglio, prije nego što je postao papa Franjo, oprao je noge 12 pacijenata oboljelih od AIDS-a u hospiciju u Buenos Airesu.

Nakon što je 2013. godine izabran za papu, papa Franjo odlučio je ostati stajati na istoj razini kao kardinali-izbori, umjesto da sjedne na papinski tron, što je značajan raskid s tradicijom. Ovaj gesta bila je dio njegovog šireg zalaganja za poniznost i odbacivanje moći koja dolazi s papinstvom. Htio je naglasiti svoju ulogu kao slugu naroda, a ne vladara iznad njih.

Papa Franjo često govori o važnosti radosti i humora u životu, kako za osobnu dobrobit, tako i za izgradnju boljih odnosa s drugima. "Gospodine, daj mi smisao za humor. Podari mi milost da razumijem šalu, da u životu otkrijem malo radosti i da je mogu podijeliti s drugima," moli se Sveti Otac svaki dan.

Iako više ne živi u Argentini, papa Franjo i dalje navija za tim San Lorenzo de Almagro iz Buenos Airesa. Održava se u toku s najnovijim vijestima o timu zahvaljujući švicarskoj gardi koja ga svakog tjedna obavještava o rezultatima, jer papa ne gleda utakmice.

Za razliku od mnogih papa kroz povijest čiji su kovčezi u kriptama Vatikana, u grotama ispod bazilike svetog Petra, Sveti Otac otkrio je da je za sebe pripremio grob u bazilici Svete Marije Velike u Rimu zbog velike pobožnosti koju osjeća prema Djevici Salus Populi Romani (zaštitnici rimskog naroda), kojoj je dao obećanje.

Papa Franjo kaže da nije gledao televiziju od 15. srpnja 1990. godine, kada je obećao Gospi od Karmela da to više neće činiti. Sveti Otac je donio ovo obećanje jer je "osjetio da mi Bog to traži."

Prije nego što je ušao u Dijecezansko sjemenište Villa Devoto, papa Franjo završio je tehničku školu, gdje se obrazovao kao kemijski tehničar.

Od 1964. do 1965. godine, papa Franjo predavao je književnost i psihologiju na Koledžu Bezgrešnog Začeća u Santa Féu, a godinu dana kasnije, predavao je iste predmete na Colegio del Salvatore u Buenos Airesu. 1986. godine stekao je doktorat iz teologije u Freiburgu.

U srpnju 2013. godine, papa Franjo otputovao je u Brazil — to je bilo njegovo prvo putovanje kao papa.

Papa Franjo prvi je i jedini papa koji je bio osoba godine u 2013. časopisa Time.

Budući papa, kardinal Jorge Mario Bergoglio u katedrali u Buenos Airesu drži svetu misu