Na grčkom otoku Hiosu, u selu Vrontados, i ove je godine na Uskrs održan tradicionalni raketni rat poznat pod nazivom Rouketopolemos.
Nitko ne slavi Uskrs kao mještani ovog sela, tu svake godine dvije crkve zarate raketama


Dvije suparničke crkve, crkve Svetog Marka i Bogorodice Eritijanske, udaljene svega 400 metara, ponovo su ispalile tisuće ručno izrađenih raketa s ciljem da jedna drugoj pogode i zatresu zvonike.

Vatreni spektakl očekivano je još jedanput privukao tisuće gledatelja iz Grčke i inozemstva uz obavezno prisustvo vatrogasne i hitne liječničke službe.

Zanimljivo, točno podrijetlo Rouketopolemosa i danas je obavijeno velom tajne, a lokalne legende sežu u doba Osmanskog Carstva.

Jedna verzija govori da su pomorci s otoka, u nemogućnosti da drugačije proslave Kristovo uskrsnuće pod turskom vlašću, ispaljivali topove u zrak.

Međutim, kada su im Turci u strahu od pobune 1889. godine oduzeli topove, domišljati mještani zamijenili su ih tisućama ručno izrađenih raketa.

Druga verzija sugerira da su mještani namjerno glumili bitke raketama kako bi stvarali kaos te tako odvraćali Turke i omogućavali vjernicima nesmetano prisustvovanje uskrsnim liturgijama.

Iako je riječ o prijateljskom rivalstvu, slavljenik je iz godine u godinu nejasan jer obje crkve proglašavaju pobjede i dogovaraju se za revanš sljedeće godine.

Pripreme za ovaj kaotični događaj traju mjesecima. Mještani tijekom godine marljivo izrađuju rakete, pa iako je praksa tehnički ilegalna, vlasti tradicionalno žmire na oba oka.

Glavni događaj započinje oko 20 sati, kada se mještani i posjetitelji okupljaju uz piće. U 22 sata slijedi glasan zvuk sirene koji označava početak ovog neobičnog rata.

Nevjerojatno, ali istinito – dok vani bjesni spektakularna bitka - unutar obiju crkava održavaju se ponoćne uskrsne liturgija.

Borba tek nakratko prestaje oko ponoći kako bi vjernici mogli prisustvovati službi, a zatim se nastavlja sve dok se ne ispali i posljednja raketa.

Unatoč slavljeničkoj atmosferi, događaj nažalost nije bezopasan.

Ozljede od opeklina i zalutalih raketa prilično su česte, a u prošlosti su zabilježeni i smrtni slučajevi, posebice među onima koji izrađuju rakete.
