U srpnju 2016. godine u francuskom gradu Nici dogodio se teroristički napad. Napadač se kamionom u punoj brzini zabio u masu ljudi, vozio tako oko 2.100 metara, pregazio preko 150 ljudi, od kojih je smrtno stradalo više od 84, a lakše ili teže ranjeno ih je najmanje 65.
Slušajući vijesti i priče preživjelih, za uho mi je zapela ona o obitelji kojoj se taj dan život pretvorio u noćnu moru – roditelji i dvoje djece izašli su, kao i većina stanovnika Nice tu večer, malo prošetati u lijepoj ljetnoj noći. Nekoliko minuta kasnije, kamion je pregazio i usmrtio oca i jedno dijete, a majka i drugo dijete su preživjeli. Priča me doslovno ostavila u stanju šoka. Slike užasa vrištale su u mojoj glavi i nisam ih mogla zaustaviti – slika prva: šetnja s obitelji u vedroj, spokojnoj ljetnoj večeri, slika druga: pola obitelji je mrtvo, zgaženo, pred očima majke i preživjelog djeteta.
Nećete vjerovati što se dogodilo!
Pod dojmom nepojmljivog, besmislenog čina koji me je paralizirao, sutradan, točnije 15.07.2016. skoro pa u afektu napisala sam duži tekst i objavila ga na Facebooku. U tekstu sam preispitivala smisao i besmisao, dobro i zlo, pokušavajući samoj sebi i drugima objasniti neobjašnjivo, pronaći taj prokleti smisao za kojim svi neprestano tragamo valjda od momenta kad postanemo svjesni svijeta oko sebe. "I nećete vjerovati što se onda dogodilo...!"
Tekst je isti dan već imao gotovo tisuću dijeljenja, a
pretpostavljam da je bio tako čitan jer se većina ljudi tad
osjećala kao i ja, prepoznali su se u tom traženju odgovora na
apsurde i užase koji nas svako malo ostavljaju nijeme,
bespomoćne, raspadnute.
Nije prošlo dugo, netko je iz mog teksta izdvojio jedan dio u
kojem lamentiram o dobroti, pa je taj dio nastavio kružiti po
virtuali u raznim oblicima; netko je uz tekst potpisao autoricu,
to jest mene, a netko ga je preuzeo od nekoga tko to nije
napravio pa je uskoro uz moj tekst stajala naznaka: "Autor
nepoznat". Nije me to previše uzrujavalo jer radi se o riziku
kojeg preuzimamo svi mi koji pišemo i objavljujemo na društvenoj
mreži – uvijek postoji mogućnost da će neki
"djelitelj" napisanog zanemariti ime i prezime autora ili
autorice i poslije se tu nema što poduzeti, nek' ide život. Nisam
se čak ni ljutila, jer većina ljudi to ne radi s predumišljajem,
jednostavno nalete na nepotpisani tekst, podijele ga, njihovi
prijatelji ga podijele dalje, prijatelji njihovih prijatelja još
dalje a prijatelji prijatelja njihovih prijatelja još i puno
dalje i dok si rekao "fejs" tvojih ruku djelo giba se
virtualom k'o siroče kojem se ne zna ni porijekla ni imena.
Najčešće slegnem ramenima, odlučim da više n i š t a neću
objavljivati na mreži a petnaestak minuta kasnije zaboravim na
odluku i opet nešto napišem pa se priča tako ponavlja unedogled.
Tko mi je kriv. Uostalom ni prvi, ni zadnji put. Dok sam još
pisala blog, dogodila se nevjerojatna stvar – neka žena je uzela
moju priču (kompletnu, zajedno s naslovom), s dalmatinskog
dijalekta je prebacila na zagorski i objavila je kao svoju
kolumnu na jednom zagrebačkom portalu. Nije bezočna krađa to što
me u tom trenutku toliko zaprepastilo, nego pomisao koliko moraš
biti glup da bi mislio kako se ta krađa neće otkriti?
Kraljica
Kad smo kod zaprepaštavanja, Facebook je nepresušni izvor istog. Nakon desetogodišnjeg staža na toj mreži, teško da postoji "fora" koju ja nisam vidjela i pročitala. I tako jednog dana, na "zidu" žene koju je pratilo puno ljudi, zbog njenih izrazito duhovitih "statusa", pročitam nešto i pomislim kako sam tu foru već negdje čula. Ne budi mi teško, kopiram njen status u Facebook tražilicu i otkrijem da je urnebesnu foru napisao neki Mate Matić prije punih pet godina. Daljnjim istraživanjem došla sam do saznanja koje me osupnulo – devedeset posto duhovitosti koje je dotična na dnevnoj bazi izbacivala na svom zidu bile su ukradene, otuđene od originalnih autora. A kako razlikovati nekoga tko je bez predumišljaja prenio nešto tuđe od nekoga tko to napravi smišljeno? Peace of cake – pogledate komentare ispod i otkrijete da se drski lopov tronutim tonom zahvaljuje na komplimentima koje mu komentatori oduševljeno pišu.
"Ajme, ovo ti je genijalno, ma koja si ti kraljica!", a kraljica na to skromno odgovara "Hvala". I još stavi srce.
Pitate li se što se događa kad takvoj osobi date do znanja da je provaljena? Pa, bože moj, dobijete "blok" u roku odmah, i time je, što se kradljivca/kradljivice tiče, problem autorskih prava zauvijek riješen. Ukratko, nije problem u njima koji kradu, nego u vama koji ste ih u tome uhvatili. Političari uhvaćeni s prstima u pekmezu to rješavaju tako da s tv-ekrana kmeče kako se radi o "politički motiviranom progonu", a virtualni kradljivci tuđih priča, stihova i statusa tako da izblokiraju sve zviždače i mirna Bosna.
A sad idemo na "level pro".
Možda sam i ja genijalna kao Nikola Tesla?
Tekst o dobroti koji spominjem na početku ove žalopojke, jednog dana mi je netko od FB znanaca poslao u inbox. Divota kako se netko potrudi, čak mi je u prvom trenutku bilo i drago, malo sam se raznježila – moja slova dobila su krasnu crvenu podlogu, malo nakrivljena u kurzivu da djeluju poetičnije, moja ikavica pretvorena je u ekavicu, a ispod je stajao potpis: Nikola Tesla. Nakon početnog raznježivanja nad trudom nepoznatog nekog, pogled mi je zapeo na riječi "dišpet" u rečenom tekstu. E moj crni lopove, staviš lijepu podlogu, ukosiš slova, prebaciš na ekavicu, potpišeš Nikolu Teslu a ostaviš onu jednu jedinu riječ za koju je čak i najneinformiranijima jasno da je Tesla nikad ne bi izgovorio ni napisao! Malo sam se čak i iznervirala zbog te aljkavosti. Pa 'bemu miša maloga, možeš li zamislit Teslu kako se služi riječju "dišpet", alo?
A onda je nastao urnebes. Kao i korona, i moj tekst je doživio drugi val širenja, ali ovaj put na stotine tih dijeljenja išlo je okolo s potpisom Nikole Tesle. Prijatelji su mi u porukama svako malo slali nove primjerke virusa, sve s ekavicom, dišpetom i Nikolom Teslom. Nakon nekog vremena postalo je zabavno, pa sam počela samu sebe gledati s izvjesnom dozom strahopoštovanja. Pomisao da neki ljudi vjeruju da je moje riječi izgovorio sam Tesla, navelo me na pomisao da sam ja možda genijalni um ali to do sada nisam znala. Sumnjam da bi Tesla dijelio moje ganuće, da ima šansu izjasniti se o navedenom skandalu. U svakom slučaju, ljudi su masovno dijelili "Teslinu" misao nimalo ne sumnjajući u autorstvo i ne postavljajući si pitanja o nelogičnoj upotrebi dokazano dalmatinskog izraza "dišpet" u toj njegovoj misli. Takvi su vam ti genijalni umovi, divno nepredvidivi, najedanput ih spopadne dalmatinski dijalekt. A kako su se tek zabavljali moji prijatelji i poznanici, ili recimo susjedi koji su mi počeli dobacivati "Alo susida, iman neki problem sa strujom u konobi, bi l' ti to došla malo pogledat?"
Kulminacija gluposti
Nakon sve te buke, počela me iznenadna znanstvena slava poprilično zamarati. Znala sam da više nema pomoći i da mi preostaje samo čekati da se sve utiša i zaboravi. Međutim, nisam računala s kreativnošću nekih ljudi koji su nas u ovoj priči doveli do još proproijeg levela. Naime, prije neki dan dobila sam u inbox fotografiju – opet moj tekst, opet potpisan dišpetožasti Tesla, ali ovaj put je umetnuta i njegova fotografija, sve napisano na ćirilici i podignuto na ogromni billboard ispred jedne firme u Srbiji! Buljila sam u potpunoj nevjerici u tekst, u ćirilicu, u billboard i u Teslu, a bogami je i on poprilično zabezeknuto sa billboarda buljio u mene. Nakon što sam sve objavila na mom FB zidu, ponovo je nastao opći urnebes – ljudi su se natjecali tko će se bolje, da to pristojno kažem, zafrkavati na moj račun. Tako su počeli recimo objavljivati stvarne Tesline misli i potpisivati ih mojim imenom, a s vremenom sam postala medij kroz koji su počeli progovarati i Andrić, i Krleža i Meša Selimović i da ne nabrajam više.
Za kraj, moram iskreno reći da sam se više puta zapitala što bi Tesla zaista rekao da kojim slučajem može dobiti uvid u sve "mudrosti" koje se što pod njegovim, što pod imenom drugih velikana podvaljuju na sve strane, što bi rekao na sve krađe, falsificiranja, svađe, blokiranja i ostale bizarne aktivnosti i svinjarije kojima se danas odrasli ljudi bave po društvenim mrežama? Sjetila sam se tad firme iz Splita koja prodaje majice s njegovim likom ispod kojeg, na lipom dalmatinskom, Tesli bliskom dijalektu piše:
"IŠTEKAT ĆU VAN STRUJU"
