Terorizam. Paramilitarne organizacije. Indoktrinacija maloljetnika. Nasilno rušenje vlasti. To su iznenada top teme, a javnosti ih je ovih dana podastro ni manje niti više nego premijer osobno. Dramatično uhićenje sedamnaestogodišnjaka nakon prilično neartikuliranog skupa protiv Vlade i HDZ-a premijer Plenković je pretvorio u krunski dokaz da se u pozadini i podzemlju valja nešto strašno i opasno i da se možda sprema i oružani pokušaj svrgavanja vlasti, odnosno, rušenja njegove Vlade.
Oprema koja je nađena kod maloljetnika – molotovljevi kokteli, nož, nešto drveno sa čavlima, ono što se vrlo često, na žalost, nađe kod skupina nogometnih navijača – u subotu popodne pred središnjicom stranke u kojoj nesumnjivo nije bilo nikog od predstavnika vlasti, a bila je čuvana s bezbroj specijalaca – postala je izgleda dovoljna da bude prezentirana kao ozbiljno izvorište "pravog" terorizma.
Umjesto da se nesretnim dječakom pozabave nadležne službe, umjesto da pravobraniteljica opomene one koji dilaju njegova navodna "oproštajna pisma", umjesto da se ne razara dodatno taj očigledno već razoren mladi život, sve skupa je postalo dovoljno za uprizorenje novog pokušaja proizvodnje osjećaja prijetnje terorizmom.
Plenković kao psihijatar i stručnjak za terorizam
Premijer je osobno povezao sedamnaestogodišnjaka s molotovljevim koktelima s mladićem koji je naoružan kalašnjikovim pucao po Banskim dvorima (Daniel Bezuk), i u maniri samoproglašenog psihologa, psihijatra i eksperta za terorizam, spleo ih je u jednu priču. Iako je DORH nedvosmisleno zaključio istragu u slučaju napada Daniela Bezuka, ocijenio njegov čin kao teroristički potez, ali nisu našli ni pomagače niti terorističku skupinu iza njega, premijer je već nakon njihove objave u srpnju prošle godine jasno pokazao kako je nezadovoljan, da smatra da tu ima nešto više, da je Bezuk indoktriniran, da iza stoje i određene političke stranke i snage. Nadležnim službama je poručivao da izvole poduzeti "dodatne napore".
Sada je pak ustvrdio da kod sedamnaestogodišnja s molotovljevim koktelima vidi "obrazac kao kod Bezuka", te da se očito "radi o radikalizaciji", da je problem širi te da se "moraju očitovati i policija i SOA-a."
Pa je onda krenula lavina. Zabrinuti potpredsjednik Vlade Tomo Medved nastavio je ustrajno razrađivati Plenkovićeve teze, ministar policije Davor Božinović na pitanje o tome ima li u Hrvatskoj "paramilitarnih skupina" koje žele srušiti vlast uzvraća mudro da ih "sigurno ima" – a ne može, dakako, o tako delikatnom pitanju govoriti konkretnije. Evo i SOA-e s priopćenjem. U kojem nema ništa novog. Taman se sve lijepo zamutilo. Do medija su pak iscurila pisma mladića koja bi "bjelodano" trebala dokazati ono što je Plenković već dijagnosticirao.
Raubanje slučaja maloljetnika za politički oporavak
Nema sumnje da je mladić s takvom opremom zatečen nakon prosvjeda pokazatelj problema u društvu, ali je li to "dokaz" o terorizmu ili maloljetničkoj delinkvenciji, ili pak krik iz socijalnog ambisa, jer čitamo da se radi o djetetu iz problematične obitelji kojom su se možda nedovoljno učinkovito bavili neki centri za socijalni rad, možda bi ipak trebalo prepustiti ocjenjivanje nekim drugim stručnjacima, a ne dopustiti premijeru da tako brutalno rauba taj zastrašujući slučaj za svoj politički oporavak, za stvaranje štita od propitivanja za Inu i za sve ostalo što ne valja s njegovom Vladom.
Jer osim što se ponovno upušta u dijagnosticiranje terorizma u Hrvatskoj i forsira policiju i SOA-u da nađu pozadinsku mrežu terorizma onako kako on to vidi, Plenković se i ovaj put upustio u optuživanje svih onih koji kritiziraju funkcioniranje HDZ-a i njegov rad da sudjeluju u radikalizaciji društva. Kao da svi oni koji kritiziraju HDZ guraju djeci u ruke molotovljeve koktele. Govoriti o slabostima HDZ-a i upozoravati na beznađe i nefunkcionalnost Sabora zbog činjenice da koalicijski partneri drže i dalje HDZ na vlasti za Plenkovića je izgleda jednako pozivanju na nasilno rušenje vlasti.
Ili nas podržite, šutite o našim slabostima, ili ste odgovorni za "radikalizaciju" koja djeci gura molotovljev koktel ili kalašnjikov u ruke, poručio je Plenković indirektno i tako trasirao željeni smjer interpretacije kritike HDZ-a nakon uhićenja dječaka s improviziranim oružjem.
Iznenadna briga za mlade
Ne pamtimo kada se bavio mladima, kada je stavio u fokus odgoj i obrazovanje, kada se pozabavio mladima koji masovno odlaze u inozemstvo, devijacije i problemi iz socijalnog sustava rijetko ga zanimaju, ali eto, prigodno ga zapljusne val brige zbog radikalizacije mladih (koji su ostali u Hrvatskoj). Ali ne na način da odlučno potakne programe za promicanje tolerancije, nego bi izgleda da se još malo više uhićuje i još dublje istražuje, da i SOA to još malo više nadzire… Ukratko, on želi više i jače djelovanje represivnog aparata.
Ono što je bio neugodan i dramatičan incident na marginama slabo posjećenog i marginalnog prosvjednog skupa on je izvukao kao veliku i opasnu situaciju. I bešćutno se prikopčao na slučaj uhićenog maloljetnika. Hineći brigu za mlade generacije, prosvjedujući protiv onih koji nesumnjivo pokušavaju manipulirati mladim nesretnicima, i on je zgrabio taj isti mladi život i upregnuo ga u svoje teorije.
A nije trebao. Prosvjedni skup je doista propao, odnosno, pokazao da u ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji snaga koja bi okupila građane "na ulici" oko nekih bazičnih poruka kritike rada Plenkovićeve vlade. Nisu mu ni središte stranke gađali jajima, kao što to redovno trpe političari diljem Europe. Bilo je tu kojekakvih, uglavnom nejasnih i neartikuliranih poruka. I Domovinski pokret i Most, koji su isprva podržavali prosvjed, na kraju su priznali da je sve otišlo u krivo.
Plenković je bio u pravu i kada se i naslađivao oko "drame" na ljevici. Gradski SDP koji je usred afere s Inom odlučio raskidati koaliciju s Možemo pokazao je veličanstvenu sposobnost autodestrukcije i nedostatka osjećaja za bitno. Odnosno, umjesto da se bave borbom protiv HDZ-a, SDP se opet odlučio baviti vlastitim preslagivanjem.
Nakon nekoliko dana u kojima su mu kola kretala nizbrdo, Plenković se nakon propalog prosvjednog skupa doista mogao osjećati kao onaj koji je uspio barem donekle prikočiti. Mediji su se bavili kraljicom, sudarom vlakova, dramom u SDP-u, a nakon prosvjeda i čerupanja u SDP-u komentari su glasili upravo onako kako to Plenković voli: U odnosu na ove on je… Zna se.
Ali ne, nije mu to bilo dovoljno. Odlučio je još sve skupa malo potpaliti sa strahom od terorizma.
A to jest veliki problem. Nedopustivo je vaditi "terorizam" tek tako, za unutarnjopolitičke svrhe. Kao da si sam potpaljuje molotovljev koktel koji je ostao, srećom, posve neupotrijebljen.
