Uprli su iz HDZ-a unaprijed spriječiti održavanje sjednice Antikorupcijskog vijeća o Ini, a zapravo su samo još pojačali interes javnosti. Što to točno žele sakriti? Što to žele spriječiti?
Već dan prije održavanja saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, javljali su dobro upućeni izvori putem medija da će Odbor odlučiti da su saslušanja koja je najavio predsjednik Antikorupcijskog vijeća, Nikola Grmoja – nezakonita. Ali onda se čak i na tom saborskom tijelu na kojem HDZ s koalicijskim partnerima ima većinu sve raspalo: vladajući nisu uspjeli progurati odluku prije početka Antikorupcijskog vijeća.
Ratovalo se člancima, pravničkim formulacijama i povredama Poslovnika, ali štit kojeg je HDZ isturio na Odboru, Bačić-Bošnjaković-Habjan, pojačan provokacijama Hrvoja Zekanovića, nije uspio odraditi najavljeno prije nego što je Antikorupcijsko vijeće, jedino saborsko tijelo u kojem oporba ima većinu, počelo sjednicu kao što je i najavilo.
Službeno, pozvani su premijer Andrej Plenković, bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, bivša zamjenica predstojnika Ureda premijera Tena Mišetić, te bivši predsjednik Uprave Janafa, danas optuženik Uskoka, Dragan Kovačević da bi rasvijetlili istinu o sudbini Rafinerije Sisak. Kao što je najavio predsjednik Vijeća, Nikola Grmoja, to je samo jedan od segmenata „slučaja Ina“ kojim se smjera pozabaviti Vijeće, svojevrsni uvod u rasplitanje istine o modelu upravljanja i povezanosti te za Hrvatsku strateški važne tvrtke – u kojoj ima većinu mađarski MOL – s političkim vrhom, odnosno HDZ-om.
A to je presudno pitanje i za sve ostalo što se zbivalo u Ini, pa i pljačku plina u kojoj je Hrvatska oštećena za milijardu kuna kojom se bavi Uskok - jer politički vrh predvođen Andrejem Plenkovićem želi progurati uvjerenje da se slučaj smatra okončanim, da je linija odgovornosti presječena na razini hrvatskih članova Uprave Ine.
No, Nikola Grmoja, Mostovac koji predvodi oporbu u Antikorupcijskom vijeću, odlučio je, po svemu sudeći, rasvijetliti modele povezanosti političkog vrha i onog što se zbivalo u Ini. Ili, pojednostavljeno, tko je tu kome bio šef, tko je je radio za Mađare, a kome je bila „Hrvatska u srcu“.
Kovačevićevo svjedočenje ipak ima težinu
I premijer i bivši ministar i brojni članovi HDZ-a danima su po medijima tvrdili da Dragan Kovačević ne može nastupiti na Antikorupcijskom vijeću, da ne može govoriti o slučaju Ina – jer je Uskokov optuženik za korupciju u Janafu. Da ne može govoriti o korupciji onaj koji je optužen za korupciju. No, osim što je Kovačević danas optuženik za korupciju u Janafu, on je također i nesumnjivo – svjedok. Bio je dugogodišnji predsjednik Uprave Janafa i unatoč tome što je optuženik za korupciju, ako je sudjelovao na nekim sastancima, na kojima su potpisivani dokumenti bitni za Inu, ako ima saznanja koja se mogu dokazati, onda je on ipak svjedok čije svjedočenje ima težinu.
Kovačević je svjedočio o načinu na koji je nastao Memorandum u korist MOL-a čija posljedica je bilo zatvaranje Rafinerije Sisak, govorio je o tome kako je i ministar Ćorić ispočetka izbjegavao potpisati Memorandum, ali i da je presudan sastanak vođen u uredu premijera, da se nije radilo ni o kakvoj odluci s niže razine.
Potvrdio je ono što je svojedobno pisao Nacional, da je u uredu premijera Plenkovića održan sastanak na kojem su sudjelovali premijer, dva njegova savjetnika, ministar Ćorić i bivša premijerova suradnica Tena Mišetić, i da je premijer osobno – gurao potpisivanje Memoranduma, koji je, konačno, u ime Vlade, potpisao ministar Tomislav Ćorić. Saznali smo također da je tekst Memoranduma pripremljen u Ministarstvu gospodarstva koje je tada vodio ministar Ćorić.
Dragan Kovačević na sjednici Antikorupcijskog vijeća govorio je o sastanku kod premijera Plenkovića i ustvrdio da je premijer sugerirao potpisivanje Memoranduma kojeg smatra štetnim za Hrvatsku
'Premijer je sugerirao'
Na direktno pitanje člana Antikorupcijskog vijeća, Željka Jovanovića, je li premijer naredio potpisivao Memoranduma, Kovačević je kvalifikaciju malo ublažio kvalifikaciju i rekao da je „premijer sugerirao“. No, to je sukus svjedočenja Dragana Kovačevića, ono najubojitije – da je Memorandum koji se smatra štetnim za Hrvatsku „gurao“ premijer osobno.
Dakako, radi se o iskazu jedne strane. I to čovjeka s optužnicom za korupciju. No, radi se o navodu koji bi se mogao i morao moći provjeriti.
Zašto se o Memorandumu o budućnosti rafinerije Sisak uopće raspravljalo na sastanku kod premijera? Tko je tražio to sazivanje sastanka? Postoji li zapisnik s tog sastanka? Bilo bi važno i presudno čuti i drugu stranu, sve ostale sudionike tog sastanka da bismo mogli zaključiti je li premijer doista „nagovarao“ na Memorandum ili nije – ali druga strana nije htjela doći na sjednicu Antikorupcijskog vijeća i danima uoči sjednice su, zapravo, ponosno objavljivali da ne žele doći.
Ćorić kao ključni svjedok
Ključni svjedok, bivši ministar gospodarstva i potpisnik Memoranduma, Tomislav Ćorić, večer uoči Antikorupcijskog vijeća, dao je svoj „iskaz“ u dnevniku HTV-a, dakako, u visoko kontroliranim uvjetima, bez ikakvih konkretnih potpitanja. Ćorić je prije svega ustvrdio da „premijer Plenković nije dao nalog za zatvaranje Rafinerije Sisak, ni za slanje hrvatske nafte prema Mađarskoj“.
Kirurški precizno Ćorić nije odgovorio na optužbe da je premijer nagovarao na potpisivanje Memoranduma, jer, dakako, on Memorandum ne smatra činom „zatvaranja Rafinerije“ – što on niti nije, nego se radi o dokumentu koji je bio uvod u zatvaranje Rafinerije.
Nije ga se pitalo, niti je odgovarao, je li bio na sastanku u uredu premijera. Nije ga se pitalo niti o tome zašto je premijer osobno sazivao sastanak o Memorandumu i kako je premijer obrazlagao svoj interes za Memorandum, i je li sugerirao išta ili ništa. Jer ako premijer nije imao ništa „sugerirati“, zašto je uopće održan sastanak kod njega?
Bivši ministar gospodarstva koji je svoj nedolazak na sjednicu Antikorupcijskog vijeća obrazložio „službenim putem“ ali i osobnim animozitetom prema predsjedniku Vijeća, Nikoli Grmoji, odlučio je po svemu sudeći „progutati metak“ za premijera i inzistirati na tome da premijer nema ništa s Memorandumom, ali i ustrajati na tome da je taj potez bio poslovno mudra odluka.
Prema javnosti su tako ostali konfrontirani iskazi Dragana Kovačevića i Tomislava Ćorića. Iako je Kovačević sada optuženik Uskoka, i svi HDZ-ovci i glasni koalicijski partneri smatraju da ga to diskvalificira kao svjedoka i oko saznanja iz vremena dok je bio „njihov“ direktor, zašto bi se, međutim, intervju bivšeg ministra Ćorića smatrao uvjerljivim, autentičnim i istinitim?
Naime, bivšeg ministra Ćorića možemo promatrati i kao političara koji je „saniran“, pa i podmićen – iznimno dobro plaćenim radnim mjestom u HNB-u.
S jedne strane optuženik Uskoka koji i nema Bog zna što za izgubiti, ali nesumnjivo ima „osvetnički impuls“, a s druge strane bivši ministar koji može izgubiti radno mjesto koje je san mnogih političara. Pa neka narod odlučuje kome će vjerovati.
Tri taktička poraza za HDZ
Činjenica je, međutim, da ostali sudionici sastanka ostaju i dalje skriveni, da premijerovi savjetnici i suradnica Mišetić i dalje šute, da premijer nije htio izaći pred Vijeće, a iz sigurne daljine cijeli postupak naziva "jadom i čemerom". Ne demantira sastanak, ali niti ne obrazlaže zašto je bio sazivan i na temelju koje argumentacije je Vlada zauzela stav da je Memorandum super rješenje za Hrvatsku. Je li premijer nastupao na temelju nekih analiza, je li spominjao političke dogovore s Mađarima? Već sam čin sazivanja sastanka kod premijera postaje dokaz koliko i kako se hrvatski politički vrh bavio Inom, i neovisno o tome što su svi ostali osim Dragana Kovačevića izbjegli nastup na Antikorupcijskom vijeću, činjenica je da je slučaj Ina nakon ovog iskaza ušao u novu fazu.
Iako premijer želi zatvoriti „slučaj Ina“ i krenuti dalje kao da ništa nije bilo, sjednica Antikorupcijskog vijeća i dokazi o sastanku o slučaju Memorandum upravo u njegovom uredu – i njemu su nesumnjivo pokazali da slučaj ne može zatvoriti, da mu potencijalna koruptivna zmija u njedrima i dalje gmiže, a da mu kadrovi koje je sam birao kao one koji će ga braniti pod svaku cijenu, ostaju neuvjerljivi i nesigurni. Prvo je doživio poraz na Odboru za Ustav jer njegovi stranački kadrovi nisu uspjeli spriječiti Antikorupcijsko vijeće. Potom Hrvoje Zekanović, novi jurišnik HDZ-a, nije uspio rasturiti sjednicu Vijeća. A onda se još dogodilo da mu je Dragan Kovačević „porazio“ krunskog svjedoka. Tomislav Ćorić je zahvaljujući teretu sklanjanja i „podmićivanja“ pozicijom viceguvernera čak i u duelu s Uskokovim optuženikom Kovačevićem ispao – slabiji igrač.
