Prošlo je godinu dana od velikog loma u Domovinskom pokretu, od dana kada je Miroslav Škoro, do tada udarno lice cijelog političkog pokreta naraslog na desnici, podnio ostavku – bez detaljnog obrazloženja o razlozima. Bio je to šok za cijelu političku scenu, a Škoro se sklonio od javnosti, pa onda malo-pomalo krenuo sa statusima na društvenim mrežama i nastupima. Spominjao je, primjerice, „šačicu interesendžija i manipulatora“, tvrdio je da je na njegovoj strani istina, da „utakmica tek počinje“, ali za osobu koja je bila dugo broj jedan i omiljeni lider i onaj koji bi trebao sve znati, bilo je tu mnogo nepreciznosti i šifriranih poruka.
A onda je godinu dana kasnije zaključio „zakucati“ – pjesmom o gnjurcima. Nije veliki lider desnice, čovjek od kojeg se očekivalo da će skinuti sa scene Plenkovića ili ga barem dovesti u poziciju da će morati pregovarati s Domovinskim pokretom, odlučio strateški posložiti poruke za budućnost Hrvatske ili raščistiti kukolj na desnici, nego je odlučio nastaviti u šifriranom tonu, obračunavati se s onima koji su ga po svemu sudeći prisilili na ostavku metaforama i doskočicama koje će najbolje razumjeti krug bivših i sadašnjih političkih suradnika, a za širu javnost tek će ostati znak da se ekipa još uvijek rastura, podzemnim i nadzemnim metodama.
Neimenovani ološ i šljam
Škoro se, dakle, ni godinu dana kasnije ne usuđuje izgovoriti imena, ne precizira adrese, nego onako izokola šalje poruke „ološu i šljamu s dna društvene kace kojeg na okupu drži samo strah, novci i zajednički interesi“, te „pjeva o gnjurcima koji čine sve što treba kako bi ostali u milosti onih o kojima ovise“, te šeretski još dodaje da je „svaka sličnost i slučajnost sa slučajevima slučajna“.
A onima koji pogledaju video s mnogo lijepih kadrova gnjuraca koji vješto klize površinom jezera ili pak sretno gnjure popraćeni Škorinim prpošnim glasom ponuđen je i tekst s mnogo riječi koje su dovršene tek točkicama. Jasno vam je: j….., g…., itd. Osim što iskazuje hrabrost neizrečenim prostotama, Škoro pjeva i o „luđacima“, zatim spominje lošeg bravara, trenere, šmrkavce, švercere itd. Određuje se da „neće s njima“, da je „lopovluka previše u malo kvadrata“. Škoro također neprijateljima, „gnjurcima“, poručuje: „Ribe je sve manje i gnjurcu vrijeme prolazi“.
Nula imena. Valja je htio potaknuti propitivanje tko su svi ti prozvani gnjurci, ali i da si ostavi prostora da svakom „gnjurcu“ koji ga nazove i pita – je l ti to misliš na mene? – može reći odlučno ne. Bože sačuvaj, nisi ti gnjurac, jasno ti je da mislim na ….onog drugog.
Činjenica je da pravi razlozi Škorine ostavke nisu rasvijetljeni ni godinu dana kasnije, da ni on niti oni koji su ostali u Domovinskom pokretu nisu bili posve jasni i odlučni što je to presudilo da se dogodi takav dramatičan raskol. Kad se razgrnu figure tipa „interesendžije“, dolazimo do Škorine izjave da je on počeo „upozoravati na nedostatke i nepravilnosti u organizaciji i materijalno-financijskom poslovanju stranke“. No, neimenovani izvori iz vrha Domovinskog pokreta, koji je nakon Škore, do izbora novog predsjednika, vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, nastavio voditi kao v.d. Mario Radić, jedan od osnivača, moćni slavonski poduzetnik, vlasnik nekoliko privatnih tvrtki i jedan od ključnih dioničara u tvrtki Pevex, puštali su glasine da je Škoro previše trošio, da je bio previše sklon jednoj mladoj suradnici.
A onda je Škoro objavio da je podnio kaznene prijave protiv bivšeg glavnog tajnika stranke Darija Žepine, predsjednika Nadzornog odbora Krešimira Bubala i članice Nadzornog odbora Ljiljane Vuletić zbog njihovih tvrdnji da je mjesto predsjednika napustio „zbog žene i novca“.
Rejting stranke bez Škore ipak slabiji
Škoro je ostao zastupnik u Saboru, postao nezavisni, u klubu Za pravednu Hrvatsku, a iz Domovinskog pokreta je izašla i njegova sestra, Vesna Vučemilović, koja je danas u klubu Hrvatskih suverenista. Iako je Vesna Vučemilović u prvim danima nakon Škorine ostavke žestoko prozivala ključne osobe u stranci, s vremenom se i ona odlučila za mirnu koegzistenciju s ostatkom Domovinskog pokreta u Saboru. Prilično monolitna desnica koja je predvođena Škorom ušla u Sabor s velikim brojem zastupnika rascjepkala se na kraju na mnogo nezavisnih, razdvojenih, poprilično posvađanih pojedinaca i malih grupacija, plus još preostalo jezgro Domovinskog pokreta, sada s novim predsjednikom, Ivanom Penavom.
Koliko god se Domovinski pokret nakon Škore trudio vratiti staru slavu, neovisno o trudu Ivana Penave – koji je nesumnjivo jako ime na hrvatskoj desnici, ili nastupima Stipe Mlinarića Ćipe i Stephana Bartulice u Saboru, nikako da u mjerenjima političkog dosega naraste do brojki iz vremena Miroslava Škore. Prema CRO Demoskopu za srpanj, Domovinski pokret je peta stranka, s 5,5 posto, doduše, s blagim trendom rasta. No, u lipnju prošle godine, dakle, u Škorino vrijeme, Domovinski pokret je bilježio čak 8,2 posto, u srpnju je doduše pao na 6,4 posto, ali i to je bilo dovoljno da budu treća oporbena snaga, ispred Mosta. Danas je Most značajno ispred Domovinskog pokreta i bez sumnje najjača i najmonolitnija snaga u političkom spektru s centra na desno.
Dok Most nastupa otvoreno i konkretno, baveći se „vanjskim neprijateljem“, HDZ-ovom vlašću, Domovinski pokret još je nesumnjivo ranjiv zbog nejasnih unutarstranačkih odnosa. Tko je, zapravo, glavni? Je li to ipak Mario Radić, zamjenik predsjednika? Ili se Ivan Penava, izabrani predsjednik nakon Miroslava Škore, uspio nametnuti i kao „pravi“ broj jedan?
Podsjetnik na nerazjašnjene odnose
Nema sumnje da prvaci Domovinskog pokreta nastoje ustabiliti i ojačati stranku svemu unatoč, iz dana u dan stižu objave o potezima predsjednika Ivana Penave – posljednja je informacija o osnivanju ogranka u Vinkovcima uz poruku da je „Domovinski pokret jamstvo opstojnosti hrvatskog naroda na ovim prostorima“ – ali za glasače i simpatizere Domovinskog pokreta Škorina objava, ma koliko šifrirana bila, ipak je došla kao podsjetnik na zamućene i nejasne odnose u vrhu stranke.
Je l „trener“ iz Škorine pjesme Penava? Je li "loš bravar" onaj koji je mijenjao brave u stranci kad su izbacivali Škoru? A je li „šmrkavac“…? Oko "švercera" postoji dosta ozbiljan konsenzus... I tako od stiha do stiha.
Na stranicama Domovinskog pokreta nikakve reakcije, a za sada se nitko niti se osvrće u javnim nastupima. Reći će valjda da je satira, ili da se ne žele spuštati na taj nivo.
Jedno je sigurno. Strasti oko odlaska Miroslava Škore iz Domovinskog pokreta nisu nipošto stišane i vrlo ih je lako opet podgrijati. No, šteta da se samo razmjenjuju šifrirane poruke, da se odvija rat gnjuraca, ili rat onih koji ne žele biti gnjurci protiv onih koji pristaju biti gnjurci.
Dokle god će se voditi šifrirana borba nema šanse da se mulj na desnici okupljenoj oko Domovinskog pokreta razbistri. Šifre mogu biti znak straha i nesigurnosti, pokazatelj da je s druge strane „moćniji neprijatelj“, ali i ubadanje šaljivim šifriranim uvredama moglo bi – izazvati gnjev.
No, možda je Škorin ustanak protiv gnjuraca znak da se i on opet politički budi, svojevrsni uvod u novu ozbiljniju političku utakmicu?
Za to će mu ipak trebati više hrabrosti od ovog što je pokazao u ovih nekoliko sličica i provokativnih rima.
