Naravno da većina mužjaka nisu 'film-naziji', kao i što smo svjesni da i mi imamo svoje šovinističke Bruce Lee/Evil Death trenutke, ali preko nekih uradaka jednostavno nikad nećemo prijeći. Dakle, drage moje, ako frajer bez bunjenja pristane jednom mjesečno na zajedničko gledanje ovih žanrova, to znači da vas ili previše voli, ili je nešto gadno zasrao, ili će nakon filma otići ljubavnici. A možda igra za onu drugu ekipu, ali vam se to još ne usudi reći. Uglavnom, samo je jedna poruka – ne forsirajte drugu osobu da gleda nešto što se vama užasno sviđa, a ona vam je rekla da joj je to naporno ili neshvatljivo.
Romantična komedija (Plavuša s Harvarda)
Samo jedno gledanje romantične komedije s vašom dragom može vam reći triput više o njoj od nje same. Pomno promatranje dijelova filma u kojima se ona smije, plače, gestikulira ili vas prima za ruku, pokazuje kakva je u stvarnom životu. A kako baš i ne želite imati posla s nedorečenom tinejdžericom koja nikad neće shvatiti vaše pivske i birtijske muške fore, ni pročitati Tribusona ili Dežulovića, red je da o tome i popričate. Dakle, nama to nije smiješno, nađite si brucoša...
Seks i grad
Koliko god muškarci Saru Jessicu Parker nazivali pogrdnim nadimcima, uspoređivali s konjem, pljuvali Beppa Joseph bradavicu i javno govorili da im je ružna – svi zastanu kod špice serije u kojoj je tramvaj poprska po sisama. Da, govna smo, ali sve ono što ona predstavlja, bogatu razmaženu ovisnicu o šopingu koja ne zna što hoće, jednostavno ne želimo u svojoj blizini. I zato nas užasno plaši opčinjenost s Carry od strane naše djevojke. Seriju se još i da pogledati, ali film je prokleto predug...
Afroameričke komedije
Muškarcima koji su napunili šesnaestu, a pročitali su nešto deblje od Šegrta Hlapića, to jednostavno nije smiješno. Nevjerojatna je fascinacija hrvatskog ženskog roda pripadnicima rase koja korijenje vuče iz Afrike. Pokušajte vidjeti usamljenog tamnoputog nogometaša ili košarkaša u zagrebačkom noćnom klubu, moš mislit. Svi produžuju ugovore, Sammir će igrati do sedamdesete i onda zamijeniti Ćiru... Ali koliko god ljudi bili dobri sportaši, glazbenici ili što god, filmovi u kojima deset minuta govore o debljini guzice nečije majke, stvarno nisu nešto zbog čega bih izašao iz stana.
Dobitnik Oscara
Nekako sam dojma da je Hollywood baziran na istim temeljima kao i hrvatska nogometna l(j)iga, pa se uglavnom ni ne slažem s izborom najboljih filmova godine. Puklo je negdje kod Shawshanka ili prije, ali do dan-danas tu večer smatram običnom namještaljkom i nikad ne hrlim pogledati što su američki bogatuni odlučili dodatno reklamirati ove godine. Nekako mi je to mediokritetski, ali sam, eto, naletio na jednu divnu osobu koja je rijetke slobodne večeri umjesto isprobavanja nekih scena iz Posljednjeg tanga u Parizu, radije išla gledati novog Allena ili Eastwooda. Pa koliko god čiko koji cijeli život jako stišće oči bio dobar redatelj, između seksualnog i dvoranskog života – odabrao sam iz prvog izloga.
Klasična tužaljka, drama (to je romantično muško, a ne ti)
Žene obično forsiraju gledanje nekih djela u trenucima kad su na životnoj prekretnici. Životne prekretnice u žena nisu jasno ni ikako vidljive muškarcima, jer se pripadnicima tog spola takve stvari trebaju nacrtati ili objasniti uz pripadajuću fotografiju. Drage naše, da znamo čitati vaše ili ičije misli, igrali bismo loto, a ne gubili vrijeme uz titanice, madisone i ine filmove koji nude drugačiju viziju od običnog ljudskog života, koji smo, eto, imali priliku dobiti. Život je jedan, kratak je i treba se veseliti svake sekunde, drama će ionako biti dovoljno usput, kad im se najmanje nadaš. Probajte se seksati s dečkom kad je mamuran – e TO je drama!
Neki strani da nije blockbuster
Nešto nas nevjerojatnom snagom vuče prema otkačenim, ispirsanim, tetoviranim, ekološki svjesnim i općenito – djevojkama koje su u onih deset posto koji odskače od dosadne većine. Pa tako jedemo veganske obroke, pjevamo indijske napjeve, štujemo čudna božanstva i gledamo svakojake filmove, rumunjske socijalne, afričke prirodne, azijske duhovne, sve kako bismo se ogrebli za još koji snošaj i kako bismo se uvjerili da smo sputani normama i kako nam je mjesto negdje drugdje. Nažalost, uskoro se vratimo špeku i ćevapima, rocku i muškim filmovima pretežno anglosaksonskog govornog područja, jer su nezavisni filmovi uglavnom teški, spori i nakon njih ti se uopće ne seksa.
Mjuzikl
Richard Gere je kratko vrijeme bio moj idol u Oficiru i džentlmenu jer je fakat dobro i kvalitetno, mučki nabildano đubre kojem dobro stoji odijelo, a i filmić je bio sladak za treći razred srednje, kad se još nije znalo hoću li izrasti u mačomana ili maćuhicu. Uglavnom, koju godinicu kasnije, isti se pojavio u Oscarima nagrađenom Chicagu, koji sam bio prisiljen gledati jer je opcija bila nedjeljni ručak s njezinima. I unatoč tome što idolopokloniziram Kosu i što je Sedam nevjesti za sedmero braće (nikad zapamtiti rodbinske odnose u tom naslovu) sasvim simpatična pričica – u kinu ne mogu izdržati dulje od tri pjesme...
Išta s njenim omiljenim glumcem koji rijetko može biti i vaš omiljeni glumac
Žene se obično zaljube u bicepse, kosicu ili oči nekog Toma Cruisea ili Brada Pitta, te onda desetljećima ne kuže da ti dečki jesu slatki, ali da gluma nije štrebanje scenarija napamet, nego i unos emocija u lik koji igraju. Pa smo prisiljeni gledati neke čak i dobre, pa i sjajne filmove koje ti nesretnici dijelom upropaste. Mi smo tu puno pošteniji i moram priznati da se ne sjećam 90% radnji filmova u kojima glume Jennifer Connelly, Catherine Deneuve, Sophie Marceau, kao ni one u kojoj glumi teta u koju se zaljubi Obelix.
Moderni vampiri
Heteroseksualnom muškarcu apsolutno ništa nije nejasnije u posljednjem desetljeću od fenomena tog nekakvog novog serijala o vampirima – sumraci, smiraji, tako nešto... Tu i tamo nam pri čeprkanju po daljinskom pogled zaluta na neku našu televiziju koja predubokim glasom iz dvanaestog kruga pakla reklamira nekakve neuhranjene i neispavane poluvukove i poluljude s izraženim venama po obrazima, kao ljubavnu i emotivnu priču tisućljeća, nakon koje je navodno Juliji otpala sisa, a Romeo se prokockao i odao bludu. Kad tamo, nekakav tulav zaplet, radnja sporija od Larinog izbora 2, a priče ni za uspavat sedmogodišnjaka. I onda se ljudi sprdaju s Amerima, a ovi bi nam i pitu od brabonjaka prodali...
Sage općenito
Obično počne nekim dobrim filmom, na koji se pelcaju ljudi koji nemaju baš osobito bogat društveni život, a onda mudri producenti krenu dodavati tijelu plastične udove i stvarati jezivo dosadne nastavke. Mislim da se onaj mali Frodo još dan-danas oprašta od plačuće ringe-ringe-raje, uzbudljivije je gledati curu kako se šminka za svadbu nego preživjeti kraj trećeg dijela Gospodara prstenova, a onda pohlepnici snime još tri dijela prvog dijela na dva dijela... Pa Ratovi zvijezda. Taman se zaljubiš u Leiju, želiš Hana za brata i Lukeu lupat čvoke, kad eto ti njih u priči od stoljeća sedmog. Batmana će još malo vratiti u vrtić, a Supermana u prepucij, a žene smatraju to muškim filmovima, pa nas tako žele razveseliti, ali ne kuže... Nekad su DVD i dnevni boravak stvarno sjajno rješenje.
Ryan Gosling
Tko je pobogu taj tip i zašto ga štancaju kao Kosoricu u kampanji?!
