Bankari su očekivano oštro odgovorili na predložene izmjene zakona o potrošačkom kreditiranju. Plaču kako su nepravedno optuženi, napadnuti sa svih strana, pod artiljerijskom vatrom medija. Kažu, zakon će destabilizirati sustav i uzrokovati im 750 milijuna kuna gubitaka. Samo malo, pardon, čekajte sekundu. Gubitaka? Ne – manje dobiti. Bankari ne govore o tome da se njihovi profiti (ukupni) i u krizi broje i dalje u milijardama kuna, da se menadžmentu svih ovih godina isplaćuju milijunski bonusi (koje sad država ograničava, pitam se zašto su ljuti) te da njihova „sposobnost kreditiranja gospodarstva“, koju će zakon navodno ugroziti, ionako nije nešto čime bi se trebali hvaliti, vidimo to iz stanja rečenog gospodarstva i jauka privrednika koji ne mogu trpjeti visoke kamate, nakrcane na visoki PDV, dažbine državi i opću nelikvidnost.
Država bi, po njihovu mišljenju, trebala pomoći dužnicima, ali tako da ne "ugrozi bankarski sustav". Drugim riječima, pogreške dužnika koji su se u neshvaćanju vrlo kompliciranih financijskih kretanja i opasnosti zadužili u francima (ili zadužili uopće), te nemoralno visok profit banaka ostvaren na njihov računa trebali bismo na kraju platiti svi mi, građani. Gdje sam tu ideju već čuo? Mada, ne utvaram si da možda na kraju neće biti tako – banke možda izgube ovu prvu pravosudnu i zakonodavnu bitku, ali poznajući sposobnost naših zakonodavaca u pisanju zakona, nije isključeno da se u drugoj pravosudnoj rundi sve preokrene.
Posao u kojem ne možete izgubiti
Ali ne treba kriviti bankare. Oni se samo ponašaju onako kako su naučili. Sve je počelo tamo '90-ih kada je država sanirala PBZ za ogromne novce koje su dali porezni obveznici, a zatim banku prodala Talijanima za manje nego što je u nju uloženo. Ova se država temelji na tome da u konačnici građani plaćaju sve. Sve političarske lopovluke i sve pogreške, neznanje, sva kupovanja moći, socijalnog mira ili utjecaja. Sve krive odluke, sve rizike i hazarde. Od kriminalne privatizacije provedene za vrijeme rata do lijevanja benzina na požar, što je, mislim, najbolji opis ponašanja HDZ-a na početku krize, ali i kasnije. I tu ne mislim samo na Sanadera, nije on bio sam, mislim na cijeli HDZ, skupa s HSS-om koji je zacementirao hrvatsko selo kao neprofitabilno i neperspektivno, pretvorivši poticaje u socijalnu pomoć. Fantastični dugovi HAC-a nisu nastali samo arti-201310220598006, već zbog toga što Sanader i hadezeovsko društvo nisu htjeli prestati s izgradnjom autocesta čak ni kad više nije bilo nikakvog financijskog opravdanja za njih, pa su srušili financijsku konstrukciju po kojoj se HAC trebao prestati zaduživati još 2008. godine. I što je rješenje? Platit će to sve građani, koji će koncesionaru plaćati veće cestarine, a vozit će se po lošijim cestama. A ako koncesionaru padne promet, uskočit će država. Posao u kojem ne možete izgubiti… Ali tako su i političari naučili.
Ratni plijen
I svi se ponašaju u skladu s onim što su naučili. Zašto se županica jedne od najsiromašnijih županija u Hrvatskoj, kraja u kojem ljudi gube svaku nadu, ne bi vozala u automobilu vrijednom 433 tisuće kuna? To čine arti-201303141416006. Poput ratnih vojskovođa u divljim davnim prošlim(?) vremena, njima pripada ratni plijen, plijen od izborne pobjede. Možete se razbjesniti na tu činjenicu, možete urlati "Pa zar političari stvarno misle da zavređuju luksuz i ogromne plaće? Da se smiju o našem trošku vozati avionima, luksuznim automobilima, preuređivati urede, kupovati skupe slike? Zar smo ih izabrali za to da se njihova dupeta znoje na grijanim kožnim sjedalima luksuznih limuzina ili smo ih birali da se znoje pokušavajući svima nama učiniti život lakšim?"
Što mislite, koji je odgovor? Što mislite zašto je doista Marina Lovrić Merzel htjela postati županica?
Cementiranje statusa Žrtve
I svi se ponašaju jednako, uostalom. Bit će uskoro 22 godine kako je Vukovar pao u ruke neprijatelja nakon herojske bitke, a 15-ak je godina kako je Grad-Heroj pretvoren u Grad-Žrtvu. Od mirne reintegracije naovamo on politici i svima nama, građanima, služi samo kao simbol, kao Žrtva, kao mjesto nad kojim možemo plakati. Umjesto mjesta nade i pomirenja, novog početka, stvaranja i smisla, nametnuta mu je uloga kulise, mjesta za stalno (ili anualno) glumljenje proživljavanja pȃtosa.
I zašto bismo sada nakon svih tih godina krivili dio njegovih stanovnika koji žele da to ozakone? Da budu mjesto posebnog pijeteta. Groblje na kojem vrijede posebna pravila ponašanja i posebni zakoni. Zašto oni ne bi bili Žrtva kada je to uloga na koju ih godinama svi mi tjeramo i jedino što im dopuštamo da budu?
Anomalija u sustavu
Zašto bi se katolibani počeli ponašati drugačije kada ih se godinama potiče da se ponašaju upravo tako kako se ponašaju? Kada se godinama u hrvatskoj državi gazi ustavna odijeljenost države od religije. Zašto se čudimo što žele svoja uvjerenja i svoje „vrijednosti“ unijeti u Ustav, nametnuti svoj pogled na vjeru, čak protivno željama i učenju njihova vlastitog vrhovnog poglavara? I na globalnoj razini, Katolička crkva godinama potiče rigidni i konzervativni dio svojeg sljedbeništva, odbijajući sve veći i veći dio onih kojima je takva isključivost strana. I onda joj se dogodi papa Franjo. U njihovim je očima on pogreška u sustavu, anomalija koju očito treba ignorirati dok ne prođe, kao omanja prirodna nepogoda. Dok ne nestane, na ovaj ili onaj način. Već sam pisao, nadam se da Njegova Svetost pazi arti-201303300107006.
Neljudi među nama
I na kraju, vijest tjedna je arti-201310230075006. Nemam možda bogzna što o njoj pisati, osim što je svakome razumnom čovjeku žao zbog tragedije u kojoj se ugasio jedan mladi život. Ali ne svakom čovjeku. Ono što je ponajviše uzburkalo duhove jesu komentari koji su se pojavili po društvenim mrežama, na forumima i pod člancima na portalima. Neumjesni, neprimjereni, odvratni, neljudski komentari. Ali nimalo začuđujući. Nimalo iznenađujući. Kada imate kulturu koja svačiji život promatra kao zabavu, kada ste uništili intimu i izbrisali granice, kada ste dopustili da se zanemari svaki društveni moralni kompas, onemogućili ste odgoj, odbacili odgovornost i ukinuli kaznu, čemu se imate čuditi? Zašto bi nas iznenađivalo što se komentatori po forumima ponašaju neljudski? Ponašaju se samo onako kako su naučili.
Kao što rade i svi ostali.
