Zbilja je jadno što 1. prosinca moramo izaći na referendum kako bismo svi zajedno sudjelovali u promociji jedne desne političke struje koja nepostojeće pitanje ugroženosti braka koristi kao odskočnu dasku za daljnje zahtjeve i radikalizaciju i polarizaciju političke scene i cijelog društva. Bez obzira na to jesmo li za ili protiv, uvučeni smo u igru u kojoj pobjednik može biti samo jedan – skupina ljudi koja koristi ideološka pitanja kako bi u konačnici osvojila što veću političku moć, ne nužno vlast, već utjecaj, a motiv za osvajanje političke moći i/ili vlasti u ovoj zemlji od njezina osamostaljenja nije nikad bila ni ideologija ni nacija ni želja za društvenim promjenama ili nedobog napretkom, već skupi BMW-i s grijanim kožnim sjedalima i umjetnine po zidovima. Čak je i rat za to iskorišten. Taj radikalno desni pokret, a tu uopće ne govorim o HDZ-u kao cjelini, jer smatram da on ne upravlja njime, koristi svaku mogućnost da građane podijeli po svakom pitanju po kojem uspije. Jadno, ali ne i neočekivano nakon što smo vidjeli s kojim je uspjehom Crkva napala i potom nakratko oborila zdravstveni odgoj u školama. Koliko daleko je ta inicijativa spremna ići pokazuje manipulacija plakatom kojim pozivaju građane da izađu na referendum. Ne, nema dramatične priče o djevojčici koja nikad nije imala mamu pa ju je nacrtala na pločniku i zaspala na njoj. Pitajte autoricu, http://www.flickr.com/photos/khatt-khatti/7577505576/page1/#comment72157632168406927. Stvarno jadno, ali doista ne i neočekivano.
Svi smo već izgubili
Bez obzira na to pobijedi li na referendumu struja ZA ili PROTIV, svi smo mi već izgubili, jer kao što i sami pobornici unošenja homofobije u najviši pravni akt ove zemlje ističu, ništa se neće promijeniti, dizanje definicije braka kao zajednice isključivo muškarca i žene već stoji u Obiteljskom zakonu i SDP, kao tobožnja socijaldemokratska snaga u ovoj zemlji tu definiciju nikad nije imao namjeru promijeniti. A najviše su naravno izgubile osobe homoseksualne orijentacije, ne samo zato što će im većina u državi možda opaliti pljusku i pokazati im da je zadrta i da za one koji su različiti u zemlji te i takve većine zapravo nema mjesta, nego stoga što je sve ono što je prethodilo referendumu pokazalo da ne postoji nijedna institucija ni grana vlasti koja ih je spremna zaštititi. Jadno, ali ne i neočekivano.
Nedostatak muda
Sabor to nije učinio jer SDP jednostavno nema muda, a i zatražio bi od Suda da zapravo sruši njegov vlastiti prijedlog Obiteljskog zakona, a Ustavni sud je poput Poncija Pilata oprao ruke utvrdivši kako po zakonu ne može odlučivati o ustavnosti referendumskog pitanja jer osoba koja je podnijela zahtjev to nema pravo zatražiti. Uz to je naveo da bi rušenje pitanja o definiciji braka srušilo i Obiteljski zakon koji nitko nije ranije dovodio u pitanje. Kada su LGBT udruge povikale da one JESU, odavno, postavile pitanje ustavnosti takve definicije braka u Obiteljskom zakonu, Sud im je s fantastičnim cinizmom dao za pravo. Ali mu ni na pamet ne pada da slučajno raspravi njihov zahtjev i sruši Obiteljski zakon. Jadno, stvarno jadno, ali ne i neočekivano.
Kako pobijediti, ali izgubiti
Na stranu homoseksualaca stale su (od institucija) samo pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i pučka pravobraniteljica, koje su namjerno, upravo zato da bi sustav funkcionirao tako kako (ne) funkcionira, ostavljene bez ikakve prave moći ili načina da same zatraže ustavnost referenduma ili bilo kojeg drugog pitanja. Stvarno jadno, ali u ovoj zemlji itekako očekivano. PROTIV su ustale udruge, građani i velikim dijelom mi, mediji, ali smo time upali u zamku koja je smišljena od početka, koja je i razlog za cijelu akciju. Padaju teške riječi, napadaju se ljudi, a ne ideje, širi se mržnja, a s njome nerazumijevanje. Pravima homoseksualnih i svih drugih osoba i manjina daleko će više pomoći civilizirani dijalog i argumenti, bez obzira koliko bili neprihvaćeni s druge strane. Osobno su mi argumenti i stavovi pobornika mijenjanja Ustava (ako nekome iz svega što sam napisao danas i što pišem već godinama nije jasno) odbojni, ali ljudi koji te stavove imaju su moji sugrađani, poznanici, u rjeđim slučajevima i moji kolege, pa i prijatelji. Ako na referendumu pobijedi struja PROTIV, čemu se iskreno nadam i za što ću i sam glasati, uz korištenje iste mržnje kakvu koristi pokret ZA, onda je struja PROTIV ionako izgubila - i to ne iz nekih visoko moralnih razloga. Izgubila je jer su mržnja i podjela upravo ono što oni koji stoje iza homofobnog referenduma žele.
Polarni medo u podrumskom brlogu
A za što u ovoj zemlji služi moć pokazuje primjer Nadana Vidoševića. Stvarno je jadno, ali zbilja ne možemo reži da je neočekivano to što se sada otkriva koliko je bogatstvo nagomilao sada već (ili napokon) bivši šef Hrvatske gospodarske komore. Udobno namješten na poziciju s koje ga nitko nije mogao skinuti, jer je sam birao i dijelio usluge onima koji su ga birali njega, dok mu je državni aparat pomagao u ubiranju harača od sve slabijeg gospodarstva, 18 je godina glumio zvijezdu, predsjedničkog kandidata i mecenu i javno pokazivao imetak. Jadno je to što se u tih 18 godina tek pokoji novinar, tek pokoji gospodarstvenik i nijedan političar, a kamoli policajac ili državni tužitelj usudio pitati odakle mu to sve. Jadan je i taj sustav i taj DORH i taj HGK koji za zamjenu posrnulog šefa nije mogao naći arti-201311130022006.
Ako itko misli da je kraj ovoj priči došao s prepariranim polarnim medom u podrumskom brlogu vara se. Kraj će možda doći jednom kada vlast i moć ne budu značili novi BMW s grijanim kožnim sjedalima, deset zvučnika i sedam brzina.
