U kalendarima stoji da je danas 24. prosinca. Uz to, piše i Badnjak. No navedena su i dva imena: Adam i Eva. Zašto baš danas njih dvoje, jesu li blaženi ili sveti kad su odgovorni za prvi grijeh, koje je njihovo mjesto u poruci došastvenog očekivanja i božićnog slavlja?
Mnogo je priča među narodima o postanku svijeta i nastanku ljudske vrste. Neke se temelje na istraživanju, spoznaji i znanju. One druge predajna su objašnjenja: uglavnom nas uče da je nekad bilo sve bilo besprijekorno te iznalaze trenutak i razlog skretanja, pa i pada, u kvar.
Zemljani i čestice zemlje
Podrijetlo riječi, imena Adam upućuje na zemljani prah (adamah) i crvenkastu boju (adom); islamska tradicija navodi kako je, za stvaranje Adama, umiješana crvena zemlja s crvenom i bijelom. Biblijska priča koju slijede Židovi i kršćani ne navodi boju, nego samo tvar. U predaji religija knjige (judaizam, kršćanstvo i islam) Stvoritelj je oblikovao Čovjeka, Adama od blata.
Izvanbiblijska mitologija navodi da je na jednak način, od jednake tvari stvorena i prva Adamova žena. Zvala se Lilit. Iz Edena je protjerana jer je, jednaka Adamu, odbijala podložnost. Prema mitologiji, astronomija kao Lilit(h) označuje tri pojave: žarišta Mjesečeve orbite, postulirani drugi Zemljin mjesec (Mračni mjesec) i asteroid 1181 između Marsa i Jupitera. I astrologija pridaje Lilit sudbinska značenja. U mitologiji, ona je boginja crne magije koja zavodljivim glasom sirene navodi ljude da zastrane. Lik se javlja u raznim predajama drevnih bliskoistočnih naroda.
Eva, ime nastalo od korijena koji znači nešto živo. Nije stvorena od zemlje, nego od Adamova rebra - kaže Knjiga postanka. (Budući da se kod muških ne razlikuje broj rebara s lijeve i desne strane, no nemaju kost koju mnoge životinje imaju u penisu, neka tumačenja umjesto rebra navode dotičnu kost.) A izgleda da iz Talmuda potječe današnjici podatno tumačenje kako nije stvorena od Adamova stopala pa da bude ponizna sluškinja, ni od glave da bi ona gospodarila njime. Naprotiv, stvorena je iz boka njegova mu bude ravna. U mnogim se židovskim i kršćanskim tekstovima nailazi na razne formulacije iste ideje.
Već je samo stvaranje prvih ljudi, naime, nadahnulo mnoge interpretacije o značenju tog događaja za ljude u različitim zajednicama. Ni umjetnost, naravno, nije ostala imuna te su nastale mnoge slike i književna djela koja bilo izravno prikazuju tu epizodu ili je obrađuju metaforički.
Jakša Kušan
STVARANJE ADAMA
(po biblijskim motivima)
Bog je opro ruke u potoku plavu
I sa brade otro grumenčiće blata
Pa pogledav djelo, on nakrivi glavu –
Uživanje bješe jedina mu plata.
Adam leži leden, no ko pljunut otac,
Na suncu se suši, zemljano se znoji,
S naporom ga diže, nasloni uz kotac,
I podupre kocem da uspravno stoji.
U trbuh se obli, u mekanu glinu,
Vrh utisnu koca, Adam štucnu vajni,
A bog se nasmija i put neba vinu.
Prvi čovjek tako ko sred dupka cupka,
Pa kad dahne dušom, ožiljak će trajni
vječno pričat o postanku pupka.
Začetnici i zatornici životnosti
Uz Evu i Adama povezane su dvije važne priče. Stvoreni kao prvi ljudi, do njih je bilo da potomstvom napuče Zemlju. Taj su zadatak uspješno obavili. Živjeli su u početku u Edenu, Raju zemaljskom ili Rajskom vrtu. Njima na uživanje dani su svi plodovi, osim plodova dvaju stabala: stabla spoznaje dobra i zla te stabla Života.
No, u priču je ugmizala zmija... Evu je navela zmija, a Eva Adama da ipak sa stabla spoznaje dobra i zla pojede plod koji im je Bog bio zabranio blagovati. Nakon tog grešnog čina, spoznali su da su goli: procijenili su da je to loše i počeli se pokrivati i skrivati. Umjesto lišća kojim su se sami zakrili, Bog im je napravio odjeću od životinjske kože. Uz to im je zabranjen boravak u Edenu kako bi se zaštitilo stablo Života. Protjerani su uz prokletstvo da će Adam u znoju vlastitog lica jesti svoj kruh, a Eva u bolovima rađati. Uz to je izrečeno i proročanstvo o stalnoj borbi dobra i zla: zametnuto je neprijateljstvo između zmije i roda Evina. Zmija će stalno vrebati, a djeca Evina zmiji glavu satirati petom.
To je priča o istočnom ili izvornom grijehu. Eva nije preuzela odgovornost, nego ju je prebacila na zmiju. Adam nije rekao da je jeo taj plod, nego da mu je Eva dala. Ne smatrati sebe odgovornim za svoje čine osnova je onog lošeg u ljudima i među ljudima.
Spomendan
U tekstovima bilo duhovnima ili svjetovnima, čovječanstvo se često naziva potomstvom Adama i Eve. Veoma se često ističe Eva kao pramajka, a ljudi označuju kao djeca Evina. Pa ipak, kad se želi istaknuti posebnost muškosti ili ženskosti, učestali su i izrazi Adamov sin i Evina kći.
A što o Adamu i Evi kaže Crkva? Predaja naučava da su, po uskrsnuću i uzašašću Gospodinovu, Adam i Eva s Kristom slavno ušli u raj. Stoga, prema kršćanskom nauku, oni jesu postigli svetost i uživaju vječne radosti. U Katoličkoj je crkvi određeno da se njihova imena spominju na današnji Badnji dan: tako su prvi ljudi, iz vremena Raja zemaljskog najviše približeni onoj noći u kojoj, prema nauku, Zemlja postaje Raj.
Naime, griješiti jest ljudski, ali nije to jedini način kojim potvrđujem da sam čovjek. Nije mi Eva dala, nije me nagovorila zmija. Ja odlučujem o svojim činima i odgovaram za svoja djela. S tom mišlju na pameti, svim Adamima i Evama te svim adamima i evama neka je sretan ovaj današnji zajednički predblagdanski blagdan.
POGLEDAJTE VIDEO || Djedovi Božićnjaci pronašli su zamjenu za sobove: Blagdanska bajka u Veneciji
