Koliko god njena ubojstva bila jeziva, glavni motiv bilo je zaštitnički odnos prema svojoj djeci doveden do poremećene krajnosti. Zato, kako je Leonarda Cianciulli svoja ubojstva pažljivo planirala, vjerojatno nikada ne bi bila uhvaćena da policija nije pokucala na vrata njenog sina.
Majčinu kletvu krivila za sve nesreće
U mladosti, usprkos krajnje teškom odrastanju, Leonarda koja je rođena 1894. na jugu Italije nije pokazivala znakove da bi mogla odrasti u čudovište. Svoje probleme više je iskaljivala na sebi i još kao adolescent dva puta je pokušala samoubojstvo.
Prijelomna točka bio je njen brak. Kada se udala za činovnika njeni roditelji bili su bijesni jer su željeli da se bogatije uda. Majka ju je čak proklela, a praznovjerna Cianciulli je bila uvjerena kako je ta kletva bila glavni krivac za nesreće koje su slijedile.
Nedugo nakon što se udala, uhićena je zbog prevare, a tri godine kasnije potres je uništio njen dom. No najgore je tek bilo pred njom. Ostala je trudna čak 17 puta, no 13 djece je izgubila, ili zbog spontanog pobačaja ili zbog smrti u dojenačkoj fazi. Uvjerena kako je za to krivo majčino prokletstvo, otišla je potražiti savjet gatare, no ona samo potpirila njene sumnje.
"Na desnoj ruci vidim zatvor, na lijevoj ludnicu", rekla joj je Ciganka, tvrdila je kasnije Leonarda.
Očajna i bolesno praznovjerna tražila spas
Zbog životnih nedaća postala je krajnje praznovjerna, a kada joj je 1939. sin Giuseppe rekao da se prijavio u vojsku, uhvatila ju je panika. Bila je uvjerena kako samo jedna stvar može spasiti njenog sina – ljudska žrtva.
Svoje prvo ubojstvo pažljivo je planirala. Kući je pozvala Faustinu Setti, lokalnu usidjelicu za koju je vjerovala kako nikome neće nedostajati. Namamila ju je obećanjem da će joj pronaći supruga, a naložila joj je i da rodbini napiše pisma kako odlazi u inozemstvo upoznati markatnog muškarca.
Kad je sve bilo spremno, dala joj je otrovano vino, i potom ju raskomadala sjekirom. No još jezivije od motiva i ubojstva bilo je ono što napravila s truplom.
'Mislim da smo i sin i ja pojeli pokoji keks'
"Razrezala sam ju na devet dijelova, a krv skupila u korito. Dijelove sam ubacila u kotao i dodala sedam kilograma kaustične sode (natrijevog hidroksida) koje sam kupila da napravim sapun; sve sam dobro miješala dok nije nastala gusta tamna smjesa. To sam izlila u nekoliko kablova i bacila u obližnju septičku jamu. Što se tiče krvi u koritu, čekala sam da koagulira, osušila ju pećnici, samljela, izmiješala s brašnom, mlijekom, jajima i malo šećera i čokolade.
Sve sam dobro izmijesila i napravila mnogo hrskavih keksi. Dala sam ih gospođama koje su dolazile u posjet, mislil da smo i Giuseppe i ja pojeli koji“, opisala je na suđenju, hladnokrvno kao da daje recept. Zadržala je i izdašnu naknadu koju joj je nesretna žena donijela kao plaću za spajanje s budućim suprugom.
Ipak, nije bila uvjerena kako će prinošenje jedne krvne žrtve biti dovoljno. Ubrzo se okomila na još jednu ženu bez obitelji. Francesci Soavi je obećala posao učiteljice, ponovo u inozemstvu. Kao i kod prošle žrtve, primorala ju je da napiše pismo rodbini u kojoj detaljno opisuje put, a potom ju drogirala, raskomadala sjekirom ispekla u kolačiće i ukrala ušteđevinu.
Treća žrtva joj je bila 'osobito slatka'
No kod treće žrtve pogriješila je u ključnom koraku. Virginia Cacioppo bila je relativno uspješna sopranistica kojoj je Cianciulii 1940. obećala angažman i rad s impresariom u Firenci. Ispočetka je sve išlo po planu, štoviše i bolje od plana jer je od Virginie osim kolačića dobila i sapun.
"Završila je u kotlu kao i prošle dvije... njeno meso je bilo puno masnoće i bijelo i kada se otopilo dodala sam bočicu parfema i nakon dugo kuhanja dobila sasvim dobar kremasti sapun. Dijelila sam ga susjedima i poznanicima. I keksići su bili bolji, tažena je bila baš slatka“, opisala je naknadno.
Mislila je kako je zamela sve tragove, no za razliku od prve dvije žrtve koje nisu imale gotovo nikakve bliže rodbine, Cacioppo je bila prilično bliska sa svojom temperamentnom i znatiželjnom šogoricom. Šogorica nije povjeravala u pismo u kojem je sopranistica objašnjavala svoj iznenadni odlazak.
Uporna šogorica konačno odvela policiju
Nestanak je prijavila policiji, no istraga nije brzo urodila plodom zbog ratnih previranja.
,Tek nakon što je utvrđeno kako je sopranistica zadnji puta viđena kod Leonarde, i to u noći nakon koje navodno otputovala, policija je konačno pokucala na vrata Cianciullijevih.
Uvjerena kako se riješila svih dokaza, Cianciulli se držala svoje priče i negirala ubojstvo. No čim je policija potom počela sumnjičiti njenog sina, sve je priznala, do jezivih detalja.
Smireno ispravljala tužitelja bez trunke kajanja
Suđenje 1946. bilo je vrlo kratko, a Leonarda nije pokazivala ni trunku kajanja. Čak je s vremena na vrijeme ispravljala tužitelja, ako je neki detalj pogrešno opisao. "Bakrenu žlicu kojom sam strugala masnoću s kotla sam dala našoj zemlji, kojoj je u ratno vrijeme trebao metal“, opisivala je u sudnici mirno, pa čak i s dozom ponosa.
Njena presuda samo je potvrdila njeno praznovjerje. Osuđena je na 30 godina zatvora i 3 godine zatvorske psihijatrijske bolnice, baš kao što je Ciganka predvidjela. Preminula je ui ženskoj psihijatrijskoj bolnici 15. listopada 1970. u dobi od 76. godina. Većina dokaza iz slučaja, uključujući i i sjekire kojima je raskomadala žrtve i kotao u kojem ih kuhala izloženi su u kriminološkom muzeju u Rimu.
