Zloglasna Elizabeta Báthory, koja je zvjerski ubila, nagađa se, stotine mladih djevojaka, postala je poznata kao Krvava grofica, no ruska aristrokrakinja ne samo da je ubila više ljudi nego su njena sadistička iživljavanja bila prilično krvavija.
Darja Saltikova pripada malobrojnom ali jezivom soju žena serijskih ubojica. Baš poput mađarske grofice Bathori ili Delphine LaLaurie iz američkog New Orleansa , koja se na iživljavala na robovina, i Saltikova je koristila svoju moć kako bi svoj sadizam upražnjavala na slabijima.
Ostala udovica sa samo 26
Darja Saltikova (1730.-1801.) rođena je u imućnoj plemićkoj obitelji i u mladosti je bila poznata kao izuzetno lijepa i plemenita dama. Rano se udala i rodila dva sina. Muž joj je dolazio iz poznate i utjecajne obitelji Saltikov, ali nije dugo živio - razbolio se i umro, ostavivši svoju 26-godišnju udovicu da upravlja velikim imanjem s 800 kmetova.
Kada bi se umorila, sluge morale nastaviti
Ubrzo potom, počele su se događati čudne stvari oko imanja. I za najmanju sitnicu, brutalno bi kažnjavala svoje sluge. Najprije bi ih sama tukla, a nakon što bi se umorila, naredila bi nekom slugi da ih on tuče. Nakon mučenja ili batinanja u kući, žrtve su odvođene u štalu i tamo ubijane. Saltikova je obično promatrala ubojstvo.
No to je bio tek početak. Ubrzo je počela ubijati bez ikakvog povoda, a njen sadizam ju je tjerao na sve brutalnija ubojstva. Za razliku od mađarske Bathory, koja je osmišljavala složene mehanizme za ubijanja, Ruskinja je bila brutalno jednostavna, ali ništa manje maštovita.
Postajala sve okrutnija
Nakon što joj je dosadilo žrtve udarati bičevima i štapovima počela ih je polijevati vrelom vodom, paliti ih, gurati niz stepenice, čupati za kosu te ih ostavljati vezane i gole na hladnoći dok ne umru.
Jednom je svećenik navodno pozvan na njeno imanje da ispovijedi trudnicu koja je bila na ivici smrti. Ta žena je bila pretučena i izbodena.
Kažu da je jednom mučila trudnu sobaricu te je uslijed mučenja došlo do prijevremenog poroda. Kada je žena umrla, sluge su iznijele sanduk s njezinim tijelom napolje, na hladnoću, i ostavili na njemu novorođenče da umre od hladnoće.
Jedna glasina govori o seljaninu koji je prolazio pored imanja grofice i video leš žene sa oderanom kožom koji su ljudi u toku noći gurali na kolicima.
Jedna mlada sluškinja je štapovima utjerana u jezero da joj samo glava viri iz vode te je prisiljena tako stajati u hladnoj vodi. Izdržala je nekoliko sati, a onda je potonula i utopila se.
Kasnije je Darja Saltikova tvrdila da su njen bijes i nasilje izazvani nebrigom kmetova o njenom imanju. No čak i kada bi to moglo opravadi brutalne kazne, da je posrijedi bolestan um najbolje pokazuje to što je kasnije prvenstveno birala mlade žene kao svoje žrtve.
I to zato što je bila ljubomorna i frustrirana nakon što je njen ljubavnik Nikolaj Tjučev ostavio Saltikovu i oženio se drugom, mlađom ženom.
Saltikova je naredila slugama da zapale kuću u kojoj su živjeli Tjučev i njegova supruga. Međutim, netko od slugu je upozorio par, pa su oni uspeli pobjeći a kasnije navodno izbjegli i još jedan napad koji je orkestrirala grofica.
Međutim, njene sluškinje na kojima se potom iživljavala nisu imale tu sreću. Ipak, upravo napad na drugog aristrokrata je bio početak kraja krvavog pohoda grofice.
Nenamjerno ubojstvo ili ranjavanje kmeta u ono vrijeme nije bilo kažnjivo, ali je Saltikova pretjerala čak i za ono vrijeme.
Kmetovi Darje Saltikove su živjeli u stalnom strahu. Oni su do 1762. godine poslali vlastima 21 pismo s opisima zvjerstava koja se čine na njezinom imanju. Ništa nije urodilo plodom.
Saltikova je pripadala utjecajnom plemićkom rodu i imala je veze na carskom dvoru. Pored toga, u Rusiji tada nije zabilježeno da plemići javno snose odgovornost zbog ophođenja sa svojim seljacima.
Carica Katarina, koliko god da je htjela reformirati Rusiju i zaštititi kmetove, morala je na svojoj strani zadržati i plemstvo. Nakon što je Saltikova pokušala ubiti plemića, carica je konačno imala odriješene ruke.
Tako je 32-godišnja plemkinja uhićena 1762. godine, ali joj je službena presuda izrečena tek šest godina kasnije. Zašto je to toliko potrajalo? Saltikova nikada nije priznala svoje zločine te je bilo potrebno izvjesno vrijeme da se ispitaju svjedoci, a oni su u početku bili suviše zaplašeni da bi rekli istinu. Ipak stotine seljana je svjedočilo protiv Saltikove i ona je optužena za smrt čak 138 svojih slugu i sluškinja.
'Nijedna žena ne može biti sposobna za takvu okrutnost'
Katarina je 1768. godine izrekla svoju konačnu presudu (vjeruje se da Saltikova svojim vezama utjecala na istragu pa je od 138 sumnjih smrti usđena za samo 38) rekavši da je Saltikova "ljudski izrod" i oduzela joj plemićki status i imovinu, a ujedno i pravo da se tretira kao žena. Carica je rekla da Saltikovu treba nazivati "on", jer nijedna žena ne može biti sposobna na toliku okrutnost.
Osuđena je na doživotnu kaznu zatvora, izbjegavši smrtnu kaznu koja je ukinuta 1754. godine.
Umrla je nakon 30 godina provedenih u zatvoru u Moskvi i sahranjena na groblju na kojem počivaju i njeni rođaci.
