Ja sam mu onda pokušala objasniti da mi uvijek mora reći gdje ide jer ga može netko ukrasti i odvesti daleko od mene. Sad kad razmislim ne bih mu htjela govoriti da će ga netko ukrasti jer ne bih htjela da se boji ljudi čim mene i tate nema, a s druge strane htjela bih da mi se uvijek javi jer 'onih 10 min su mi skratili život za godinu dana'. Inače roditelji uglavnom imaju stav: 'bolje da se on boji da će ga netko ukrasti nego da ja umirem od straha da ga je netko ukrao'. Kako pričati s djetetom o tome i kako mu to objasniti, a da ga ne isprepadam? Unaprijed hvala na odgovoru.
ODGOVOR:
Draga mama, Nikako se ne slažem sa tim stavom većine roditelja i dobro ste zaključili da bi bilo loše plašiti ga da ga netko može ukrasti jer s tim porukama bi samo izazvali strah i nepovjerenje prema drugim ljudima a ne biste postigli nikakav pozitivan efekt.
On je još premalen i ne razumije pojam odgovornosti, njemu je svijet pun izazova i ukoliko se zaigra i ugleda nešto interesantno vjerojatno će opet otići za tim! To ne znači da je neposlušan već je samo još jako malen. Dakle, tako malo dijete trebate uvijek pratiti i ne ispuštati iz vida - to je jedino rješenje!
Naravno već i u toj dobi možete s njim razgovarati i naglasiti što želite od njega jer tako stvarate temelje za kasnije, ali za sada, dok ne prođe još kojih par godina nemojte očekivati da će on učiniti onako kako ste mu rekli.
