"Danas je put u život odraslih daleko duži i naporniji nego prije 30 godina", kaže autorica studije Teresa Swartz komentirajući svoje istraživanje objavljeno u Journal of Marriage and Family.
arti-201009230022006Istraživači su koristili podatke o 712 osoba u dobi od 24 do 32 godine kako bi razumjeli zašto se odrasla djeca vraćaju kući umjesto da od roditelja samo posude novac. Iako je gotovo polovica ispitanih primala novčanu pomoć od svojih roditelja dok su bili u 20-im godinama života, samo je njih 10, 15 posto primalo novčanu pomoć roditelja nakon 30. godine. Vjerojatnost da će im roditelji novčano pomagati opadala je sa svakom godinom za 15 posto. Novčanu pomoć uglavnom su primali dok su se mladi borili za financijsku sigurnost ili ako su povremeno zapali u financijske probleme.
Osim toga studija pokazuje da roditelji koji dopuštaju povratak odrasle djece nisu posesivni niti produžuju 'ovisnost o mami i tati'. Umjesto toga oni pružaju pomoć u vrijeme nevolje, što je normalna uloga svakog roditelja, posebno u vrijeme krize.
Iako u modernom američkom društvu život s roditeljima nakon 20. nije društveno poželjan, u 1940-ima je 70 posto Amerikanaca u 20-im godinama života živjelo u roditeljskom domu. Seksualna revolucija ovu je situaciju drastično promijenila. Odrasla djeca više nisu čekala brak u domu svojih roditelja, a kultura seksualno aktivnih samaca postala je sve raširenija. Život pod roditeljskim krovom uz novi je svjetonazor postao nemoguć.
Moderni sociolozi shvatili su da je opet došlo do promjene u načinu života. U prošlosti su osobe iz djetinjstva prelazile u adolescenciju pa u fazu odraslih, no danas postoji i jedna međufaza. Od 18. od 25., pa čak i kasnije, postale su godine čudne tranzicije, neomeđeno područje između adolescencije i potpunog odrastanja. Mladi ostaju negdje između. U ovom je razdoblju postalo normalno vratiti se nakon školovanja u roditeljski dom i uz pomoć roditelja se polako otisnuti u svijet odraslih.
Vezani članci:
arti-201012270051006 arti-201008230163006
