Jeftine su, lako dostupne i u njima držimo gotovo sve. Voda, mlijeko, ulje, pivo i sokovi - samo su dio toga za što nam plastična ambalaža služi. U plastične posudice pakiramo hranu, a nju i tekućinu svakodnevno unosimo u organizam i nikad se ne zapitamo što točno piše na dnu ambalaže. Što znači PET, HDPE ili PVC gotovo nitko od građana ne zna, a priznali su nam i kako nikad ne gledaju oznake.
Preporuča se da se u ambalažu koja ima oznaku PET hrana pakira
samo jednom, a zatim se baca
Jasna Bošnir
Dobra je vijest što postoje oni koji detaljno paze na to što stiže na tržište. Ljudi ni ne trebaju znati sve oznake, ali ono što bi trebali znati jest da brojevi na ambalaži ne označavaju nikakve stupnjeve toksičnosti plastike. Slova otkrivaju mnogo, pa je PET ambalaža štetnija od, primjerice, one označene s HDPE ili LDPE.
"Ono što je evidentno je da se preporuča da se u polietilen tereftalatnoj ambalaži koja ima oznaku PET, da se hrana samo jednom pakira, a zatim se baca", rekla je Jasna Bošnir, NZJZ Dr. Andrija Štampar.
U protivnom, mogla bi u hranu ili piće ispustiti teške metale jako štetne za zdravlje. Ovdje na testiranju boce punih deset dana stoje na temperaturi od 40 stupnjeva i zatim se mjeri jesu li u tekućinu ispustile štetne tvari. Ali ako netko preko ljeta plastičnu bocu ostavi u autu na više od 50 stupnjeva ili u nju ulije vruć čaj, stvara uvjete izvan svih testiranja.
"Mi odgovaramo za to što ćemo raditi. Nije uputno da se ona više puta koristi i izlaže visokim temperaturama jer visoke temperature pospješuju migraciju raznih spojeva koji inače ne bi migrirali da se radi o određenim uvjetima u kojima bi hrana bila pakirana i držana onako kako je propisano", rekla je Bošnir.
Uvijek volimo optužiti proizvođače i trgovce. Ovo je jedan od primjera kad bismo i mi sami trebali malo pripaziti ugrožavamo li vlastito zdravlje.
