Budući da se proizvodi posvuda i konzumira se tijekom čitave godine, rajčicu se lako može konzervirati, no uskoro će se njome oblagati stijenke konzerva, umjesto lakovima i sintetskim smolama.
Istraživački projekt koji već dvije godine sufinancira Europska unija (800 000 eura) upravo se dovršava u talijanskom laboratoriju blizu Parme: izvlačenjem kutina, tvari slične vosku, iz kožice tog voća (jer rajčica je voće, premda se uglavnom jede kao povrće), može se proizvesti biolak za oblaganje unutarnjih i vanjskih površina metalnih konzerva.
"Postupak nije skup i zato neće utjecati na cijenu proizvoda", rekla je Angela Montanari, koordinatorica projekta Biocopaca u eksperimentalnom laboratoriju za industriju konzerviranja hrane (SSICA) u Parmi.
Takve će se konzerve naći na tržištu "za dvije godine", dodala je.
Svake sekunde na planetu se proizvede više od 4 tone rajčice ili više od 145 milijuna tona na godinu, po podatcima UN-ove organizacije za hranu i poljodjelstvo (FAO), koji obuhvaćaju samo rajčicu koja prolazi kroz trgovačku mrežu. 2,2 posto mase rajčice je otpad koji čine vlakna, sjemenke i kožica.
Iskorištavanjem kožice za oblaganje konzerva omogućila bi se bolja valorizacija otpada, donijele uštede industriji i poštedio okoliš. A prije svega, biolak bi zamijenio polimere i smole tipa epoksi koji sadrže bisfenol A (BPA), zabranjen u mnogim zemljama.
