S ovakvim se optužbama danas nose pedijatri. Njihov je posao postao teži nego ikad. Ovoj pedijatrici iz Rijeke uručeno je pismo, gusto napisano na dvije stranice, u kojoj ju je roditelj optužio da ne zna što radi jer je željela napraviti ono što joj je posao - cijepiti dijete.
"Pismo je dugačko preko dvije stranice. Teško ga je uopće sažeti, ali uglavnom pompozne, nekompetentne, neodgovorne osobe su svi liječnici. I plaćenici farmaceutske industrije", rekla je pedijatrica Jasna Žirovnik.
Ali nije lako ni roditeljima koji su odlučili ne cijepiti svoje dijete i zbog, kako kažu, pritisaka, malo tko više želi javno govoriti. Moj sugovornik zabranio je da mu se dijete cijepi već u rodilištu, zbog čega je zaradio prekršajnu prijavu.
Kaže da je na sudu oslobođen optužbe, ali samo zbog svoje debele pravne potkovanosti, dok su drugim roditeljima gotovo u pravilu izriču kazne. Od 2011. godine do danas njih četristotinjak.
"Pozivaju se na obavjesne razgovore u policiju, prijeti im se tužbama za zanemarivanje djece. Drugim riječima prijetilo im se oduzimanjem djece. Onda je nekoliko roditelja nama dojavilo da takva zlostavljanja neće trpiti i da će otići iz zemlje", Đula Rušinović Sunara, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata.
Najveći je prijepor oko toga jesu li roditelji dovoljno informirani jer medicinsko znanje stručnjaci krvavo stječu godinama, dok je internet prepun oprečnih i često sumnjivih informacija.
"Roditelji dođu i izjave mi nećemo cijepiti dijete, mi sve znamo, mi smo sve pročitali. To ti ne ostavlja mjesta za nekakav razgovor", dodala je pedijatrica.
Bez pravog razgovora, dvije će suprotstavljene strane teško postići dogovor. Pitanje prisile sustava nameće se kao ključno jer čak se i neki stručnjaci, koji su za cijepljenje, ne mogu složiti s time da se nešto jednostavno mora.
"Krivo kažu liječnici kad se oslanjaju na zakon jer kažu da tako u zakonu piše. Ne, za liječnika mora važiti etika. Zakon mora biti subordiniram etici. na prvom mjestu je etika, a onda je zakon", rekao je Željko Poljak, liječnik u mirovini.
Taj isti zakon sankcionirao je neke roditelje, ali njih nema mnogo jer većina vjeruje u zdravstveni sustav. Jednu stvar roditeljima koji su odbili cijepiti dijete čak i stručnjaci priznaju, a to je da je trenutačno veća opasnost od teških nuspojava, nego da će se dijete zaraziti primjerice ospicama, dječjom paralizom, difterijom ili rubeolom. Ali u Hrvatskoj se na godinu rađa 40.000 djece, i kad bi se trend necijepljenja proširio, za nekoliko godina Hrvatska bi opet mogla postati rizična zemlja.
"Da sad mi prestanemo cijepiti djecu protiv dječje paralize, za godinu dana ne bi bilo ništa. Ali za dvije godine bi već imali 80.000 osjetljivih koji bi se mogli zaraziti, za tri godine 120.000 i to bi već bilo dovoljno da se u toj dječjoj populaciji počne širiti virus dječje paralize, i imali bismo nekoliko desetaka ili stotina djece oboljelih od dječje paralize, kao što smo imali i prije", rekao je Bernard Kaić, voditelj Odjela za prevenciju zaraznih bolesti i cijepljenja HZJZ.
Sva starija generacija je procijepljena i tek će se vidjeti koliko su roditelji ugrozili zdravlje djece koju su odlučili ne cijepiti. U razvijenim zemljama u kojima je odluka ostavljena roditeljima na izbor, neke su se bolesti vratile.
Ljudi su već zaboravili kako izgledaju kod nas gotovo izumrle bolesti poput ospica, dječje paralize ili hripavca, pa se ovim putem vrijedi prisjetiti o kakvim je strahotama riječ. Od njih i dalje umiru djeca u nekim drugim dijelovima svijeta. Bude li se cijepljenje izbjegavalo, pitanje je hoće li se u tim drugim dijelovima svijeta naći i Hrvatska.
