"Oko ponoći 18. prosinca 1885. godine, gospođa McK - njeno pravo ime je izostavljeno iz povijesnih spisa kako bi joj se zaštitila privatnost - počela je osjećati bolove. To joj je bila treća trudnoća u tri godine, a prethodna su dva poroda zahtijevala korištenje kliješta te su oba rezultirala smrću novorođenčeta.
Pacijentica je bila niska, punašnija, snažna Irkinja, i te zimske večeri u Baltimoreu znala je što može očekivati. Iako je imala pristup 'Free Lying-In' Bolnici u sklopu Sveučilišta u Marylandu te brojnim drugim bolnicama, porod kod kuće i uz pripomoć babice tada je ipak bio češća praksa.
Oko 10 sati ujutro babica je rukom slomila mjehur gospođe McK, u nadi da će trudovi konačno započeti. No, to se nije dogodilo, a nekoliko sati kasnije dva su liječnika stigla kako bi pokušala izvaditi dijete uz pomoć onih, već ranije spomenutih kliješta. Pokušavali su, i to neuspješno, pet puta.
Nesnosni bolovi
Gospođa McK i dalje je bila živa, ali je bila u nesnosnim bolovima. U 19. su se stoljeću žene uistinu bojale scenarija da moraju "prolaziti kroz muku trudova, a da njihova beba zatim ne preživi", no strah da bi i same mogle umrijeti također je bio prilično prisutan, tvrdi Carole McCann, voditeljica odjela za ženske studije sa Sveučilišta u Marylandu (Baltimore County). I bilo je prilično neobično da žene nisu poznavale barem jednu osobu koja je umrla prilikom poroda.
Nakon cijelog dana ogromne muke, život gospođe McK bio je u ozbiljnoj opasnosti. Dijete je zapelo, a ukoliko ga doktori ne uspiju izvuči, gospođa McK će zasigurno umrijeti.
Prvi uspješni carski rez
1876. godine Edoardo Porro izveo je prvu uspješnu operaciju u kojoj je dijete izvadio kroz rez na maternici, a da su pritom i majka i dijete preživjeli. Njegov poboljšani carski rez (čije su se razne varijacije stoljećima koristile kad bi liječnici pokušavali spasiti dijete nakon što je majka već umrla) bio je prekretnica koja je omogućila liječnicima da prilikom teških poroda uspiju spasiti i život majke i život njenog djeteta.
No 1885. takva procedura još uvijek nije ušla u čestu praksu. "Problem s carskim rezom u eri prije antibiotika bio je taj što su komplikacije uzrokovane sepsom bile još uvijek prilično česte", tvrdi James Drife, profesor emeritus ginekologije i porodništva sa Sveučilišta u Leedsu. Carski se rez tako nije mogao provoditi kod kuće, a infekcije su, čak i kad se on provodio u bolnici, bile vrlo komplicirane za liječenje.
Dijete je već bilo mrtvo
Ilustracija
Tako je oko ponoći 19. prosinca, dan nakon što je babica rukom slomila mjehur gospođe McK, iz Free Lying-In Bolnice stigao liječnik L.E. Neale. I prvo što je naumio bilo je spašavanje života gospođe McK. Znao je da je dijete već mrtvo te je odlučio kako najviše nade za spašavanje gospođina života (i uspješno izvlačenje djeteta) pruža kraniotomija. Tako je gospođu McK - koja je i dalje bila pri svijesti, no i dalje u snažnim bolovima - položio na rub kreveta, s nogama podignutim visoko u zrak.
Koristio kirurška kliješta
Neal je zatim pomoću kranioklasta, sprave koja izgleda poprilično srednjovjekovno, počeo izvlačiti dijete iz maternice. S jedne se strane kranioklasta nalaze ručke za držanje, a s druge strane velika pinceta u obliku žlica - odnosno dva metalna komada spojena u jedno, jedan izdužen i otvoren u sredini, a drugi položen unutra. Kada bi se dvije metalne 'žlice' spojile, slomile bi sve što im se našlo na putu. Neale je obavijestio kolege da je lomio dio po dio djetetove lubanje sat i pol te da su mu trebala puna tri sata dok nije u potpunosti izvadio dijete iz maternice.
Četiri dana nakon ustala iz kreveta
Ilustracija
I tijekom cijele ove muke, gospođa McK se pokazala izuzetno izdržljivom te je četiri dana kasnije, baš u vrijeme kad se bližio Božić, već bila kao nova te je mogla ustati iz kreveta. Dvije godine kasnije, 1887., Nealea su ponovno zvali u kuću gospođe McK. Njen je porod zakazao i liječnik nije imao drugog izbora nego da ponovno izvede kraniotomiju, ovoga puta uz prethodnu dozu kloroforma za gospođu.
"Carski rez mogao bi pružiti nadu"
Ilustracija
Neale je kasnije održao predavanje na Medicinskom i kirurškom fakultetu u Marylandu te objasnio kako bi carski rez mogao pružiti ogromnu nadu ženama koje pate od abnormalnosti zdjelice ili se nađu usred rizičnog i kompliciranog poroda, kao primjerice gospođa McK. A podaci kažu kako je Neale od 1888. nadalje uspješno porađao žene carskim rezom.
Kraniotomija se i danas prakticira
Danas, čak trećina američke djece na svijet dolazi carskim rezom, kako iz zdravstvenih razloga, tako i zbog osobnog odabira majki. I dok je jedan liječnik još 1920. napisao kako se čini da "užasni i brutalni načini na koje su se djeca izvlačila iz maternice danas izgledaju kao nešto što se treba vratiti o ono svoje najmračnije doba", takozvani destruktivni načini poroda, kao što je primjerice kraniotomija, još se i dan danas prakticiraju. Najčešće je to u siromašnim, ruralnim područjima zemalja u razvoju, gdje je pristup carskom rezu i dalje ograničen, a sama procedura nedovoljno sigurna.
Mislite da je to barbarski? Da, ali je to ipak ponekad najbolji način da se spasi majčin život."
Izvor: Ozy
