Priča o tome na koji je način tijelo ondje dospjelo jednako je složena i dramatična kao i samo osvajanje pokrenuto prije petsto godina kada je mladi, lukavi i ambiciozni pustolov prekršio naredbu nadređenog i otplovio da bi srušio Astečko Carstvo.
Nasilni sudar Starog i Novog Svijeta iz povijesnih je udžbenika dospio na naslovnice prije nekoliko dana kad je meksički predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador zatražio da se španjolski kralj i papa ispričaju za zlo počinjeno u ime kolonizacije. Španjolska vlada odlučno je i brzo to odbila.
Usred toga sukoba, ostaci Španjolca koji je sve započeo leže zaboravljeni u meksičkoj prijestolnici kao tihi podsjetnik na zajedničku povijest.
Neposlušni buntovnik
Neobična je to sudbina za čovjeka koji se izdigao ni iz čega kako bi pokorio jedno carstvo i na njegovu mjestu sagradio drugo. I usput stekao slavu i bogatstvo.
"Vrlo je složena i teatralna priča iza Cortesova počivališta, vrijedna filma", kaže povjesničar Miguel Pastrana Flores s najvećega meksičkog sveučilišta UNAM-a.
Cortes je bio pametan, ali buntovan tridesetčetverogodišnjak kada je ignorirao zapovijed svog nadređenog, guvernera Kube, da ostane na novokoloniziranom otoku.
Umjesto toga, Cortes je 1519. isplovio prema kontinentu i po dolasku uništio vlastite brodove. Jedini izbor za nekoliko stotina članova posade bio je pokušati kolonizirati novu zemlju.
Konjima, mačevima, arkebuzama i boginjama, sve redom nepoznanicama u Novome Svijetu, Cortes je s manje od tisuću vojnika srušio Astečko Carstvo i time započeo tristogodišnju španjolsku vladavinu današnjim Meksikom.
Nekoliko je godina vladao novom kolonijom, ali ga je dužnosti stajao neposluh prema plemstvu i problemi sa zakonom. Umro je u Španjolskoj 1547., u 62. godini, bolestan i dužan.
U oporuci je od svoje obitelji zatražio da izgradi samostan južno od Ciudad de Mexica i pokopa ga ondje. No to se nije dogodilo.
Kupujući vrijeme, Cortesovi nasljednici položili su tijelo u mauzolej u Sevilli, pa ga tri godine kasnije premjestili na obližnje groblje jer je nekom drugom plemiću zatrebalo grobno mjesto.
To je bio tek početak.
Hodajući mrtvac
"Njegovo se tijelo stoljećima premještalo", rekao je meksički pisac Hector de Mauleon.
Cortesova obitelj konačno je poslala njegove ostatke u Meksiko 1566. godine. Pokopan je uz majku u crkvi sjeverno od glavnog grada.
Nije dugo počivao u miru. Godine 1629. umire posljednji muški Cortesov potomak pa je kolonijalna vlada naredila da ga se pokopa u franjevačkom samostanu u Mexicu uz raskošnu ceremoniju.
Njegove kosti, sada u baršunom obloženom malenom sanduku, smještene su u oltaru i zaključane, a ključ je prelazio s naraštaja na naraštaj redovnika.
Godine 1790. kosti su opet premještene, ovaj put u grob u crkvi u sklopu jezuitske bolnice, prve uopće u Americi, koju je Cortes osnovao.
Tajanstveni nestanak
Ali onda je Meksiko proglasio neovisnost 1810.
Zemljom su se orili pozivi da se Španjolce protjera, a Cortesove kosti iskopaju i vuku po ulici, kazao je De Mauleon.
Povjesničar, pisac i ministar unutarnjih poslova Lucas Alaman odlučio je da se to ne smije dopustiti. Kradom je ušao u crkvu, otvorio grob i odnio Cortesove ostatke.
Više od stoljeća njegov grob bio je tajna. Povjesničari su nagađali da je negdje u Španjolskoj ili Italiji.
Tada, 1946., izbgjelica iz španjolskog građanskog rata pozvao je povjesničara Francisca de la Mazu na tajni sastanak. Rekao mu je da u posjedu ima Alamanovo pismo s ucrtanom kartom do Cortesova tijela.
Ispalo je da je Alaman kosti premjestio samo nekoliko metara dalje, u prostoru u zidu u istoj crkvi.
De la Maza je uz dopuštenje meksičke vlade ostatke dao na analizu i utvrdilo se da nedvojbeno pripadaju Cortesu.
Nekoć mladom i snažnom osvajaču ostao je samo jedan zub, a kosti, ionako prepune tragova brojnih ozljeda, izgrizle su venerične bolesti.
Meksička vlada naredila je da se sanduk vrati na isto mjesto. Danas je obilježeno diskretnom plaketom: "Hernan Cortes, 1485-1547."
Dobri protiv zlih
Povjesničar Pastrana kritičan je prema meksičkom traženju da se Španjolska ispriča.
Dvije zemlje tada nisu niti postojale, a ideja o borbi "dobrih Indijanaca protiv zlih konkvistadora" previše je simplificirano gledanje na povijest.
"Stvari moramo gledati u kontekstu. Susrele su se dvije civilizacije bez doslovno ijedne zajedničke točke. To je kao da mi odemo na Jupiter i otkrijemo novu civilizaciju", rekao je.
Španjolski akademik tvrdi da je nepravedno što je Cortes, "čovjek od akcije, ali i od pisane riječi i znanosti", prikazan kao najgori zlikovac.
"Postao je simbol svega lošeg u španjolskoj povijesti", rekao je.
