Međutim, zlostavljač tu nije stao. Djevojke su razdvojene, svaka je dodijeljena u drugačiju obitelj skrbnika, ali niti kod tih ljudi nisu imale mira. Njihov ih je otac sustavno proganjao, uvjeravao skrbnike (i u tome bio uspješan) kako su one zločesta djeca, pa su često bile prisiljene mijenjati sredinu u kojoj bi pronašle kakav takav dom.
Iako su proživljavale što niti jedno dijete ne bi trebalo, ipak su ostale snažne. Bez obzira na sve manjkavosti sustava socijalne skrbi djece u SAD-u, utjehu i pomoć na svojem teškom putu odrastanja, pronalazile su u čitavom nizu dobrih ljudi, potpunih stranaca, koji su im pomagali.
"Kada si u sustavu ideš iz jednog doma u drugi. Mijenjaš gradove, obitelji, staratelje. Mijenjaš školu svako malo, a to je teško", rekla je Bianca.
"Staratelji, pojedini, vole djecu koja su im dodijeljena. Većini to nije bitno. Njih zanima samo novac koji će primiti zato što su vas primili", nadopunila je Madison.
"Jedna od djevojaka iz mojeg razreda vidjeli su na mojem čelu krvavu ranu. Obavijestila je učitelje, a oni policiju. Ostala sam u školi do 8 navečer taj dan. Došla je policija i moja mama. Ona im je rekla, sigurna sam, što se kod nas događa. Tata je dobio zabranu pristupa", opisala je Tiffany.
Kada ih je izgladnjivao, učitelji u školi donosili su im hranu. Kada bi ih smjestili u kakvu obitelj, ti su se ljudi prema njima ponašali kao da su im vlastita djeca.
Bianca, Madison, Tiffany i Paris danas imaju 19 godina i, kako je to čest slučaj sa zanemarivanom i zlostavljanom djecom, znatno su zrelije od svojih vršnjaka. Njihovo je iskustvo odrastanja tužno. Evo samo nekih uspomena iz djetinstva:
"Zaprijetio nam je. Rekao je da smo zabrljale i da ćemo završiti u domu."
"Zgrabio me za kosu, jer je fotografija pala na pod. Bacio me na pod i slomila sam ruku"
"Tata bi nazvao školu i rekao da smo bolesne. Koristio nas je za posao, koristio nas je kako bi privukao ljude za njegov posao treninga, koristio nas je kako bi privukao druge žene za seks"
"Naši su učitelji znali da nas on ne hrani. Učiteljica je to znala, pa nam je donosila hranu. Ljudi u lokalnoj trgovini davali su nam hranu."
U Americi 400 tisuća djece nema adekvatnu roditeljsku skrb. Njih nešto manje od polovice uspješno završi srednju školu. Većina nikada ne dobije priliku upisati fakultet, završi ga samo 3 posto djece bez roditelja. Međutim, ove su djevojke iznimka.
"Mama je rekla da ide u kupovinu poklona. Bilo je to na Badnju večer. Znala sam da laže. Nikada se više nije vratila"
"Razdvojili su nas. Smjestili u različite domove. Tim je obiteljima slao pisma, zvao ih i govorio najgore stvari o nama. Jednostavno, želio je da živimo loše", prisjetile su se djevojke koje ističu kako su im, u tome svemu, dobri ljudi ipak pomagali. Učitelji, skrbnici, susjedi. Kada je bilo najteže, oni bi se, ipak, pojavili.
