Roditelji ponekad nesvjesno tjeraju djecu da se upišu na aktivnosti koje im nisu zanimljive, poput nogometa, kako bi se uklopili u društvene norme ili zbog pritiska koji osjećaju od drugih roditelja. Također, mogu reagirati ljutnjom na loše ocjene jer ih zabrinjava što će drugi, poput učitelja, pomisliti o njihovom djetetu.
Iako ovo nije specifičan roditeljski stil, takvo ponašanje se često javlja kada roditelj osjeća potrebu za kontrolom ili očuvanjem vlastitog imidža. Takav pristup može negativno utjecati na emocionalno zdravlje djeteta jer roditelj tada više razmišlja o vlastitim osjećajima nego o stvarnim potrebama svog djeteta.
Ego roditelja utječe na djecu
"Ego roditeljstvo je roditeljski pristup u kojem roditelj donosi odluke na temelju vlastite potrebe da se osjeća dobro, ispravno, pod kontrolom ili da dobije potvrdu. U ovom pristupu, fokus nije na podršci djetetovom razvoju, već na očuvanju imidža ili emocionalnog stanja roditelja", kaže terapeutkinja za mentalno zdravlje Cheryl Groskopf.
Primjeri "ego roditeljstva" uključuju situacije u kojima se roditelj odbija povući iz rasprave, prisiljava dijete na aktivnosti koje mu nisu zanimljive ili izbjegava isprike kako bi očuvao autoritativnu poziciju.
Dr. Caroline Fenkel, stručnjakinja za mentalno zdravlje adolescenata, upozorava da, iako "ego roditeljstvo" nije uvijek svjesna odluka, njegov utjecaj može biti dugoročan. Naime, roditelji mogu nesvjesno naučiti svoju djecu da njihova ljubav ovisi o određenim uvjetima.
"Djeca često usvajaju uvjerenje da je ljubav uvjetovana, da su vrijedni samo kada se ponašaju, osjećaju ili ostvaruju nešto na određeni način", objašnjava dr. Fenkel. Takav pristup može dovesti do ozbiljnih problema poput tjeskobe, perfekcionizma, niskog samopouzdanja i straha od neuspjeha.
Dr. Caroline Fenkel preporučuje da, kada primijetite da reagirate iz ega, suzdržite svoju reakciju i zapitate se: "Je li ovo utemeljeno na potrebama mog djeteta ili mojim vlastitim osjećajima?"
Samosvijest je ključan korak prema promjeni u roditeljskom pristupu. Umjesto da se roditelji usmjere na pobjedu u svakoj nesuglasici, trebali bi slušati svoju djecu, potvrditi njihove osjećaje i nastojati razumjeti njihov pogled na situaciju. Također, važno je naučiti se ispričati. Priznavanje vlastitih grešaka neće oslabjeti autoritet roditelja, već će pokazati odgovornost i spremnost na rast.
Dr. Fenkel ističe da roditelj koji priznaje svoju pogrešku djetetu omogućava mu da prihvati nesavršenstvo. Oslobađanje od ega i prihvaćanje skromnosti pomaže stvaranju sigurnijeg i zdravijeg emocionalnog okruženja, što je temelj za izgradnju stvarne povezanosti s djetetom, a ne za kontrolu, piše New York Post.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Koliko roditelji razumiju svoju djecu? U jednoj stvari mnogi griješe! Psihologinja: 'Dobili smo kontraefekt'
