Dva dana prije Nove godine 1885., mlada crna kuharica Mollie Smith nađena je s velikom ranom od sjekire posred glave u blizini kuće u kojoj je radila. Ubojica nije stao na silovitom udarcu sjekirom. Mollie su izbodena prsa, trbuh te izrezane noge i ruke. Lokva krvi bila je toliko velika da je Mollie djelovala kao da pluta. Krvavo ubojstvo je šokiralo Austin, tada „grad na pragu modernosti“ s 14.500 stanovnika. Samo 40-ak godina je prošlo otkako je Teksas je pridružen SAD-u, još se oporavljao od Građanskog rata, a u vrijeme ubojstava u Austinu još se gradila guvernerova palača.
Žrtve napao u krevetu, izvlačio van i potom masakrirao
Grad koji se ubrzano razvijao ubrzo je potreslo novo ubojstvo. Eliza Shelly, pronađena je 7. svibnja 1885. Glava joj je bila gotovo potpuno raskoljena. Osim sjekire kao glavnog oružja, uskoro je postao očit profil mete i modus operandi krvoločnog ubojice. Irene Cross, sluškinja, napadnuta je 23. svibnja; ubodena je više puta nožem i praktički skalpirana. Tada pojam serijskog ubojice još nije bio skovan, a ime po kojem će ostati zapamćen, dao mu je pisac William Sidney Porter, poznat po pseudonimu O. Henry
"Grad je zastrašujuće dosadan", napisao je Henry u pismu svom prijatelju Daveu Hallu u svibnju 1885. "osim učestalih prepada Razarača sluškinja, koji stvari živahnima u mrtvo doba noći.".
Ipak, ime nije potpuno odgovaralo krvavom ubojici jer su samo prve (poznate) žrtve bile sluškinje. Osim ubijenih crnkinja, ubojica je do ljeta 1885. teško ozlijedio i dvije švedske sluškinje. Sve žrtve su bile napadnute u krevetu, dok su spavale, a potom u nesvjestici izvučene van.
'Toliko pretučena da je pretvorena u žele'
Sljedeću žrtvu, 11-godišnju Mary Ramey, Razarač je 30. kolovoza odvukao iz spavaće sobe u odvojenu praonicu, silovao i ubo nožem kroz uho. U napadu je teško ozlijeđena i njena majka, koju je ubojica prvu napao, prije nego što je krenuo zlostavljati djevojčicu.
Iduće dvije žrtve bile su par, GracieVance i Orange Washington. 28. rujna 1885. pronađeni su smrskanih glava - prema izvješću Austin Daily Statesmana, Gracie je bila toliko pretučena da je „gotovo pretvorena u žele".
Razarač je eskalirao. Na Badnjak 1885. počinio je dva krvava ubojstva na posve različitim mjestima. Iako je i prije napadao bijelce, ovo je bilo prvi puta da ih je i ubio, a osim toga, ovoga puta su žrtve bile iz više klase: Susan Hancock, koja je u novinama opisana kao „ jedna od najfinijih dama u Austinu“ , te 17 -godišnja Eula Phillips. Također, njih jedine nije izvukao van kuće nego su ubijene u svojim domovima.
Gotovo svim žrtvama zabio oštar predmet kroz uho
Susanina glava bila je raskoljena popola, nešto prije ponoći na Badnjak, a njezine rane pokazale su da joj kroz desno uho u mozak zabio nešto oštro i tanko. I sve dotadašnje žrtve imale su oštar tanak predmet zabijen u mozak. Tijelo je pronađeno u Božić ujutro, a nekoliko sati kasnije preminula je i Eula.
I ona je bila ubijena sjekirom, a kako je opisano u Fort Worth Gazette, ležala je na leđima, "okrenuta prema gore u polumraku s izrazom agonije koju ni sama smrt nije izbrisala s lica". Bila je silovana, a ruke su joj bile prikovane drvetom. U napadu je teško ozlijeđen i njen suprug. O krvavim ubojstvima je do tada već pisao čitav SAD, a drvo koje Razarač koristio ponukalo je javnost ali i službe na jezivu pretpostavku – da je Austinom haralo više ubojica.
Uhitili čak i jednu žrtvu, ali dokaza nije bilo
U vrijeme u kojem još nisu otkriveni ni otisci prstiju, čak ni krvne grupe, istraga se svodila na traženje ubojica lovačkim psima i pokušaj da policija poveže žrtve s nekim tko bi imao motiv. Zbog zavladale histerije policija, ali i skupine naoružanih dobrovoljaca patrolirale su ulicama i pozivale građane da dobro zatvore kuće. Nisu pomogle ni izjave očevidaca i preživjelih žrtava koje su bile nedosljedne – neki su opisivali bijelca, drugi crnca treći pak "žutog čovjeka koji je lice premazao katranom". U jednom svjedočanstvu je čak opisan muškarac u ženskoj odjeći.
Uhićeno je više od 400 ljudi, među kojima i Walter Spencer (dečko prve žrtve - oslobođen nakon dvodnevnog suđenja), "dva brata, bijelca sumnjivog izgleda pronađena s krvlju na odjeći", Eulin suprug Jimmy Phillips i Susanin suprug Moses Hancock. Iako je Phillips bio i sam napadnut, tužitelji su tvrdili kako je iskoristio Razaračeva ubojstva crnkinja iz radničke klase kao izgovor da ubije svoju suprugu, za koju se govorilo kako je nevjerna. No sve optužbe su pale na sudu.
Ubojstva prestala, ubrzo potom počela u Londonu...
Odjednom, ubojstva su prestala, no nikada nije ustavljeno tko je Razarač, koji je iza sebe ostavio osam izmasakriranih tijela: šest žena, 11-godišnja djevojčica i muškarac.
Točnije, prestala su u Teksasu, jer više ljudi koji su naknadno istraživali slučaj, povezuju ga s najpoznatijim serijskim ubojicom koji nikada nije uhvaćen – Jackom Trbosjekom čija su ubojstva počela dvije godine nakon što su Razaračeva prestala.
Jedna mogućnost je da je Razarač sluškinja bio malezijski kuhar po imenu Maurice, koji je radio u hotelu Pearl House u Austinu. Maurice je poznanicima rekao da planira brodom otputovati u London i napustiti grad u siječnju 1886. godine - nekoliko tjedana nakon što je prestao pohod Razarača. U prilog toj teoriji ide i što „su gotovo sve napadnute žene, živjele u neposrednom susjedstvu Pearl Housea", pisao je u studenom 1888. urednik novina iz Atlante. Poveznica s najpoznatijim serijskim ubojicom su i divljački napadi na žene koje žive na margini društva.
No oni koji je prve napao, crnačke zajednice u Austinu, imale su drugačije objašnjenje. Vjerovali su kako je ubojica zao bijelac koji je ovladao magijom vudua i mogao je pobjeći neprijemećen poput duha...
