Prostitutke doslovno strahuju za goli život, a ne mogu prestati raditi. U užasima koje je donijela invazija na Ukrajinu zaboravilo se na žene (pa i muškarce) koji rade u ukrajinskoj industriji seksa, a koji su također žrtve vojnih sukoba.
"Vojnici me zovu: 'Tanja, dođi na sat vremena'. Dođem i moram ih zabavljati cijelu noć za isti novac kao za sat vremena", izjava je ukrajinske prostitutke koju donosi New York Times u reportaži iz Ukrajine, koja upozorava na nezavidnu sudbinu većeg dijela 53.000 radnika ukrajinske industrije seksa, koji su nakon početka sukoba postali jedan od najranjivijih dijelova ukrajinske populacije.
Mnoge žene koje su prodavale seksualne usluge za novac tijekom rata su počele strahovati za vlastite živote, izložene su prijetnjama, ucjenama i iznudama, dok se zaradama više ne mogu izdići iznad granice siromaštva.
Ukrajina je prije rata bila poznata kao destinacija seks-turizma i razvila je mrežu institucija koje su se brinule o seksualnim radnicama, kao i ogromnom broju zaraženih HIV-om. Sad se ta mreža raspala. Značajan broj oboljelih od HIV-a, na primjer, više nema osigurane adekvatne terapije jer su institucije poput Ukrajinskog centra za javno zdravlje smanjile ili ukinule aktivnosti vezane za zaštitu osoba na dnu prostitucijskog lanca.
Ukrajina je prije rata bila prijestolnica seks turizma
Kako bi se bolje razumio problem s kojim se sad suočavaju "zaposlene" ukrajinske industrije seksa, treba razumjeti njegove razmjere. Na primjer, ukupno je u Ukrajini 240.000 odraslih i djece zaraženo HIV-om, od čega ih je polovica žena starijih od 15 godina. Broj zaraženih HIV-om rastao je dramatično iz godine u godinu.
Samo u 2021. prebrojili su 6700 novozaraženih. Sad više od trećine od ukupnog broja inficiranih više ne dobiva pomoć koju su im prije rata osiguravale ukrajinske institucije, a više se ne provode ni edukacije o smanjivanju rizika zaraze. Četrdesetak ukrajinskih centara za HIV prestalo je s radom, više ih je oštećeno tijekom bombardiranja, prenosi Jutarnji list.
Kako su se rizici posla dramatično povećali, početkom rata su brojne seksualne radnice pokušale preživjeti bez prostitucije, ali mnoge od njih nisu izdržale. Sad one koje su nastavile sa najstarijim biznisom preživljavaju uz niže cijene, ali i nižu potražnju.
Manja zarada i niža potražnja
Smanjila se platežna moć jer su se smanjili prihodi Ukrajinaca. NYT donosi izjavu prostitutke Ljudmile koja tvrdi kako sad radi za samo šest dolara na sat, što je upola jeftinije u odnosu na cijenu koju je držala prije rata. Ljudmila se žali: "Čak ni moji stalni klijenti više ne dolaze jer nemaju novca".
Prema Ljudmilinim svjedočanstvima, prilika za zaradu su vojnici. Mnogi od njih su ljubazni; daju napojnice, pa čak i donose cvijeće. Ali, stotine tisuća naoružanih muškaraca u uniformama koji su prošli ozbiljan stres, za ukrajinsku industriju seksa sa sobom donose veliki strah od nasilja i incidenata raznih vrsta. Neke seksualne radnice u Ukrajini odbijaju ući u automobil ako primijete da je u vozilu više od jedne osobe. Ukrajinske seksualne radnice žale se američkim novinarima i zbog toga što se sve češće susreću s osobama koje nisu voljne platiti punu cijenu usluge.
'Klijenti nemaju novca'
"Ponekad mi muškarci obećaju 12 dolara, ja obavim posao, a on mi plati samo sedam dolara. Kaže mi kako 'sad zarađuje manje', a ja mu kažem 'pa nemoj mi dolaziti'. Nekad su nam klijenti davali dobre napojnice, a sad je 40 dolara sve što nam ostane nakon što pola damo vlasnicima."
"Vlasnici" su u ovoj ispovijesti organizatori prostitucije, tj. svodnici.
NYT donosi i priču muškarca koji je prije rata pružao seksualne usluge homoseksualcima. On je početkom rata živio u podzemnoj željeznici jer se bojao bombardiranja, a potražnja za njegovim uslugama potpuno je pukla, pa se priključio socijalnim radnicima i tako pokušava nadoknaditi prihode koje je izgubio.
Poseban problem predstavljaju brojne ovisnice među ukrajinskim prostitutkama, među kojima mnoge idu po tankoj liniji između života i smrti.
