Purim je jedini blagdan koji se u istoj godini može obilježiti dvaput. Naime, židovski je kalendar lunisolarni – kombinacija mjesečevog i sunčevog. Mjesečeva je godina kraća pa se sedam puta u ciklusu od 19 godina ponavlja posljednji zimski mjesec. Tada postoje prvi i drugi mjesec adar – u prvom se samo simbolički obilježava Purim Katan (Mali purim), a u drugom, umetnutom adaru, slavi se Purim.
Ova, 5785. godina židovskog kalendara nije interkalarna pa je Purim jedan – 14. adara, tj. od večeri 13. do večeri 14. ožujka 2025. Purim nije jomim tovim, tj. nije neradni dan i prema tome spada među male blagdane koji nisu obuhvaćeni pravilom subotnog počinka. Pa ipak ga, kao radosnu svetkovinu, Židovi veoma rado i bučno proslavljaju.
Životi na kocki
Pur je na hebrejskom ždrijeb, a purim – ždrebovi. Naziv blagdana potječe iz Knjige o Esteri, 8. od 11 Spisa (Ketuvim) u židovskom kanonu, kojem je naziv akronim Tanak, te 14. od 16 Povijesnih knjiga u katoličkom kanonu Biblije. Tradicionalno, svaku se knjigu piše na poseban svitak (megillah), a kao vlastito ime – Megillah znači upravo Knjigu o Esteri.
U priči veliki vezir Haman isposluje da perzijski šah Ahasver naloži istrebljenje svih Židova. Tu Haman ždrebanjem odredi datum – 14. adara. No, jedna je od šahovih žena lijepa Židovka Estera. Njezin bratić Mordehaj, koji se brinuo o njoj kad je postala siroče, javi joj o sudbini što ih čeka. Nato Estera zatraži da sav židovski narod posti, a ona – iako to nije samostalno smjela – dopre do šaha i isposluje pomilovanje. Haman je kažnjen, a Židovi su dobili pravo da u svem carstvu pobiju sve svoje neprijatelje.
Priča je puna dvostrukih pobuda, skrivenih želja, dvojakih odluka, tajnovitih djelovanja, udvojenih mogućnosti, nevidljivih izlaza i podvojenih ostvarenja. Odatle, uz izbavljenje Naroda, Purim obilježava i nesigurnost onog što jest i onog što će biti.
Obredi Purima
U godini u kojoj ga ima, Mali purim ne sadrži glavne obrede i običaje Purima, ali se obilježava posebnim dodatnim molitvama i bogatijim obrocima jela, tek da se naznači veća važnost tog spomendana. To je podsjetnik na slavlje zbog izmicanja opasnosti. Uz to, i u druge dane u godini pojedine mjesne židovske općine mogu uvesti svoje Male purime – dane sjećanja na uklanjanje neke prijetnje toj zajednici; slično tome, vlastite Male purime obilježavaju i pojedine židovske porodice.
Konzervativno, proslava je razdvojena na vjersku (prvi dan Purima) i svjetovu (drugi dan). Češća je ipak jednodnevna proslava. Uoči Purima obilježava se Erev Purim ili Esterini postovi – sjećanje na njezin zahtjev da zajednica posti i moli se za izbavljenje. Nekadašnji Esterin poziv na zajedništvo danas se očituje i u pomaganju onima koje je ždrijeb života učinio manje sretnima: bolesnima, ožalošćenima, siromašnima. Stoga se dobrotvornim organizacijama donira novac, a prijateljima i siromašnima hrana.
Prema propisu, na Purim se molitvi Osamnaest blagoslova dodaje zahvalnica za izbavljenje Al hanisim. Dvaput se čita povijest izbjegnutog pogroma: prvi put na početku dana, uvečer nakon Esterinih postova, a drugi put na purimsko jutro. Iz naputka o dvostrukom čitanju prepoznaje se i važnost priče o Mordehajevim težnjama i Esterinom djelovanju, baš kao i opasnost postupka koji iz nazora jednog čovjeka u pitanje dovodi cijele zajednice i narode što je u priči predstavljeno likom opakog vezira Hamana.
Purimski običaji
Haman se u purimskoj priči imenuje pedesetak puta. Običajno dječaci podižu zaglušnu larmu štropotom čegrtaljki i topotom potplata o pod na svaki spomen njegova imena. Prikrivanje imena bukom tek je jedno od purimskih maskiranja. Kako je priča puna skrivenih motiva, tako su i običaji ispunjeni krabuljnim zabavama, skrivenim istinama, hranom s iznenađenjem, prevrtanjem poznatih priča. Sve to u sebi sadrži poruku Purima, ždrijeba: mogućnost da sudbina pojedinca ili zajednice bude ovakva ili onakva.
Purim se čestita jednostavno, riječima Sretan Purim - hebr. Purim Sameah. Uobičajeni su i manji darovi pri čestitanju, ponajčešće kolači. Proslava Purima obiluje hranom, a ponajviše je usmjerena djeci. Simbol su proslave keksi Hamantaschen, nazvani po zlom liku priče. Veoma je često maskiranje u likove iz Knjige o Esteri, ali i druge likove.
Nerijetko se igrokazima prispodobljuje priča o Purimu, bilo izvorna ili u humorističnoj obradi. Iz takvih se obrada diljem svijeta razvila podvrsta komike – Purim Spiel (Shpil). Godine 2015. francusko Ministarstvo kulture uvrstilo je Pourim Shpil francuskih Židova u Inventar nematerijalne kulturne baštine Republike Francuske.
Treba također reći da maskiranje nije rezervirano samo za privatne zabave. Ulični karnevalski događaji, sajmovi i povorke nisu toliko veliki i poznati kao oni u Riju ili Veneciji, no podjednako su živopisni. U Izraelu je najpoznatiji i najstariji karneval u Tel Avivu. Uspostavljen je još u Britanskoj Palestini 1912. (5672.) i održava se na prvi dan Purima, 14. adara.
Telavivski karneval sastoji se od mnogih događaja. Najstariji je i najveći – karnevalska povorka Adolyada Holon, što otprilike znači da treba piti sve dok razlika između negativca Hamana i pozitivca Mordehaja iz Knjige o Esteri ne postane nerazaznatljiva.
Naime, blago neumjerena konzumacija alkoholnih pića jedan je od važnijih običaja proslave Purima.
To su običaji i obredi Purima i priča o Esteri. Uz ime Estera (Esther) u biblijskoj se priči spominje i njezino hebrejsko ime – Hadasa. To ime znači cvijet mirte, simbol ljepote, obilja i mira. Estera se tumači i hebrejskim korijenom –str– koji nosi značenje skrovitosti, no vjerojatnije je to oblik perzijskog imena Ištar (Astarta) – kojem je u osnovi riječ zvijezda. A možda je i ta podvojenost u tumačenju imena tajnovita oznaka ove ne najveće, ali svakako jedne od najsjajnijih židovskih svetkovina, Purima.
POGLEDAJTE GALERIJU
