Na slavnoj novčanici s nasmiješenim rudarom iz bivše Jugoslavije ne nalazi se fotografija rudara Alije Sirotanovića, rekordera bivše države u otkopavanju ugljena, već Arifa Heralića, Roma iz Zenice. On je obilježio vrijeme uspona i nade u postratnoj Jugoslaviji, a Sirotanović period sumraka blagostanja koji je nagovijestio krvave 1990-te, piše Hayat.ba.
Heralić je bio ljevač, radnik na visokoj peći, čiji je život obilježilo niz tragedija. U Zenicu je došao iz Maglaja, gdje su tijekom Drugog svjetskog rata ustaše ubile pedesetak članova njegove obitelji, a oca i braću ispred njegovih očiju. Heralić je živio skromno u zeničkom naselju Crkvice. Imao je dvanaestoro djece, no samo njih sedmoro preživjelo je do školskog uzrasta.
Zbog teškog života i brojnih tragedija Heralić se odao alkoholu, a umro je 1971. godine u teškoj bijedi. Fotograf beogradske Borbe ovjekovječio je njegov lik koji se prvo nalazio na novčanici od 1.000 jugoslovenskih dinara, a kasnije zbog denominacije i redizajna na novčanici od deset dinara te je trebao simbolizirati sretnog i zadovoljnog radnika u mladoj jugoslovenskoj industriji, sve ono što on nikada nije bio.
Stan je ustupio onima koji nisu imali smještaj
Rudar u ugljenokopu Kreka, Sirotanović, 1935. godine iskopao je u jednoj smjeni 17 tona ugljena te je tako navodno nadmašio Rusa Alekseja Stahanova, koji je tada bio nedostižni rudarski uzor. Iako je ovo neformalno natjecanje bilo aktualno u vrijeme najžešćeg sukoba između Tita i Staljina, Alijin lik je završio na novčanici od 20.000 dinara tek 1987. godine. No, ubrzo je povučena zbog monetarne reforme Ante Markovića.
Heralićev lik bio je puno poznatiji, ali su anegdote iz Sirotanovićeva života bile mnogo vedrije i primjerenije svrsi političke propagande, pa je to uzrok zašto se njih dvojica često miješaju. Jedna od njegovih najpoznatijih zgodica je ona kada se, navodno, tijekom Titove posjete rudniku "požalio" na uvjete rada riječima: "Meni treba veća lopata da bih bolje radio". Iako je on radio s pneumatskom bušilicom, a ne lopatom, legenda kaže da je Alija sebi iskovao lopatu duplo veću od ostalih te je tako nastavio obarati rekorde.
On je odbio ponuđeni stan u Brezi i ustupio ga onima koji nisu imali osigurani smještaj, a kada je od Tita kao poklon dobio "auto po želji", odabrao je fiću. O njemu i danas njegovi potomci radio pričaju. "Kad je umro Tito, dedo je plakao tri dana", rekla je njegova unuka u intervjuu zagrebačkoj Areni.
Danas jedna ulica u Brezi nosi Sirotanovićevo ime, a u krugu rudnika stoji njegova bista. Umro je 1990. godine, opet simbolično, u vrijeme kad je nestajala i država u čijoj je bajci bio jedan od najpoznatijih heroja.
