Mnogi od nas imaju problema sa svojim financijama isto kao što mnogi od nas jednostavno ne znaju s novcem. Upravo nam se zato dugovi nagomilavaju, kartice peglaju, a sav novac od plaće odlazi na njihovu isplatu. Međutim, jedna se djevojka sjetila izuzetno lakog pravila koji je poboljšao njezin budžet, a kojeg bi svatko trebao čuti. U nastavku slijedi njezina priča:
"Sve dok nisam vidjela razočaranje na majčinom licu nakon što sam je po deseti put zamolila da mi posudi novac za popravak auta, nisam shvatila da ne mogu živjeti u stalnom dugu. Moja je debitna kartica dosegla svoj limit, kasnila sam s plaćanjem, moja je kreditna kartica bila suviše ispeglana, a moj je auto proizvodio čudne zvukove. Znala sa da mi je potrebna promjena. Sebi sam rekla da ću početi voditi računa o novcu kada dobijem bolje plaćeni posao, ali posao je došao, a ja sam i dalje uspješno sve spiskala.
Impluzivna je kupnja ono što je uništavalo moju ušteđevinu. Vidjela sam nešto i morala sam to imati. Moja mi je majka zato dala savjet koji mi je promijenio život, rekla mi je da se tek sutra zapitam želim li stvarno taj predmet koji sam poželjela kupiti i da se tek onda vratim i kupim ga.
Štedjela sam novac i gubila kilograme
Odlučila sam naučeno primijeniti i u praksi i vidjeti hoće li upaliti. Izvadila sam 20 dolara, nakon što sam otplatila dugove, i natjerala se da mi taj novac izdrži do sljedeće plaće. U početku je bilo iznimno teško jer sam odbila pozive prijatelja na izlazak, nisam odlazila ni u McDonalds makar je hrana bila sve što sam tada željela. Počela sam štediti novac i gubiti kilograme.
Dva petka kasnije dobila sam plaću. Nisam ni znala koliko je novaca ostalo na mome računu, ali otkrila sam da još uvijek imam 200 dolara. Shvatila sam tada da to mogu napraviti. Štednja je novaca postala igra u kojoj sam gledala koliko brzo mogu uštedjeti.
Želim li tu stvar i tri dana kasnije, vratit ću se po nju
Dala sam si nekoliko pravila. Rekla sam si da neću kupovati stvari koje mogu upotrijebiti samo jednom, ali želim li tu stvar i tri dana kasnije da se mogu vratiti po nju. Ni sama ne znam koliko sam kupnji spriječila taj dan. Svega čega se sjećam je da sam tri dana žudila za Subwayom te sam se njime i počastila. Sjećam se da sam se osjećala razočaranom jer sam mogla napraviti bolji i jeftinij sendvič doma.
Kupila sam hranu, toaletni papir, kavu. Štedjela sam novac, vrijeme i gubila sam na težini jer sam više pazila što unosim u tijelo.
Nažalost nisam dovoljno dobar pisac da mogu napisati kakav je osjećaj kada vas stalno nazivaju sakupljači dugova ili koliko je olakšavajuće imati novac u slučaju nužde."
Izvor: Thought Catalog
