Pa zar su Seve i Beyonce baš morale zatrudnjeti u isto vrijeme? Postoji li značajnija vijest u državi od one da Seve Internacionale sjajno izgleda u trudnoći? Postoji li važnija svjetska vijest od one da je Beyonce sretna jer je trudna?
Ako slučajno i postoji, pa koga to, pobogu, zanima!
Najpoznatijoj balkanskoj trudnici se nazire trbuščić, pa se vidi trbuščić, pa je izražen trbuščić, pa se trbuščić pretvorio u trbuh, pa ga je gladila... Samo su neki od naslova koje smo svakodnevno pratili i još ih pratimo.
Dobro, sad smo već u fazi kada kao ozebli sunce iščekujemo informacije o tome hoće li je Milan tijekom poroda držati za ruku ili će je samo zaljubljeno gledati sa strane.
Još bolje bi bilo kada bi se u rađaonicu moglo s kamerom, a onda, kako to već 'prave redakcije rade', pozvati stručnjake, psihologe i komunikologe, koji će prostom puku objasniti što je novopečeni otac mislio i kako se osjećao iščitavajući njegov govor tijela.
A i to što je razdjeljak začešljao na drugu stranu sigurno ima neko značenje. Recimo – okrenuo je novu stranicu u životu.
O tome se toliko pisalo i piše, da imam osjećaj kako je ta žena čitav život trudna, iako će za koji mjesec napuniti okruglih 40.
Bilo bi zanimljivije da su im trudni muževi
A onda još i Beyonce. Zar bismo preživjeli da nismo čuli da je diva izjavila da je 'trudnoća poseban osjećaj'. To je izjava koja će zasigurno i zasluženo naći svoje mjesto u enciklopedijama i stručnoj medicinskoj literaturi.
Tek sada smo mi laici shvatili što u stvari znači drugo stanje. To je poseban osjećaj.
Nikako mi nije jasno što je toliko neobično u tome da su žene trudne pa da ih se mora secirati i pratiti svaki njihov korak?
E, da su zatrudnjeli Milan ili Jay-Z, to bi mi bilo već jasnije. Onda bi me stvarno zanimalo kako se stvari odvijaju i kako su se snašli u novonastaloj situaciji.
I što se dogodi – nakon svih hvalospjeva o svom posebnom osjećaju, o tome kako jedva čeka da rodi, kako će joj se život zasigurno promijeniti, o probuđenim najdivnijim osjećajima kakve samo majka može imati i ostalim visokoumnim izjavama, Beyonce obavi veliku nuždu po svima.
Dakle, to je žena koja sad osjeća beskrajnu ljubav i svijet gleda drugim očima. Po načinu na koji je rodila, to je i pokazala. Prema svijetu je zatvorila te oči.
Degutantno je kako su zakupili cijeli odjel bolnice da bi neprikosnovena kraljica svemira donijela na svijet svoje prvo dijete i pritom zabranila da ostali roditelji vide svoju djecu dok je ona tamo.
Mislim, 'ko ih jebe kad nemaju toliko novca, ali čovjek (ili barem ja naivna) bi nekako očekivao od žene kojoj je svijet dobio novu dimenziju, da barem sad kada je majka, čime se toliko busala, ima malo više osjećaja za druge.
Bilo je i drugih slavnih žena koje su rađale, ali ovakvog bezobrazluka nije bilo.
Priča oca koji nije mogao vidjeti svoje prerano rođene blizanke, koje su u vrlo rizičnoj životnoj fazi, duboko me potresla.
I sama sam imala to iskustvo. Prije godinu i pol rodila sam sina dva mjeseca prerano. Imao je svega 1.300 grama i bio je dugačak 38 centimetara.
Svaki njegov novi gram držao me na životu. Iako su pedijatri na neonatologiji pri svakom posjetu govorili: 'Dobro je, ali ne smijemo se previše nadati, jer sve još jako rano.'
Drugi dio rečenice sam ignorirala kako bih koliko-toliko ostala prisebna. Osmi dan po rođenju hitno su ga u inkubatoru prevezli u drugu bolnicu na operaciju. Imao je tek nešto više od 1.300 grama. Ta dva sata bila su mi najduža u životu.
Zar je moguće da ga nikada neću primiti u naručje? Zar je moguće da nikada neću vidjeti njegov osmijeh?
Da, i to je bilo moguće, ali, srećom, nije se ostvarilo.
Da mi se kojim slučajem dogodilo da zbog neke sebične žene ne mogu vidjeti svoje dijete, za koje ni doktori ne znaju hoće li preživjeti, mislim da bi ta ista žena poželjela cijeli život provesti u toj izolaciji, jer nisam sigurna kako bi se provela vani.
Neću napisati što bih joj napravila, jer bih i zbog same pomisli u ovoj državi mogla završiti iza rešetaka. Ipak, nisam jedna od onih koja je pokrala što se pokrasti dalo, pa da dobijem oslobađajuću presudu. Stoga, pustite mašti na volju.
Uglavnom, ne želim pisati o toj boli, ali želim istaknuti da razumijem te roditelje kojima nije bilo omogućeno da vide svoju dječicu čiji životi doista vise o koncu.
Lutka s naslovne strane
Moglo bi se tu pričati i o etičnosti bolnice koja je to uopće dopustila, ali poznata je ona stara da 'para vrti gdje burgija neće' (burgija je vrsta bušilice, provjerih na Wikipediji).
Ali, kakvi su to ljudi koji zahtijevaju tako nešto? Zar se s tolikim parama nije mogla zaštititi privatnost na neki drugačiji način, a ne nauštrb ostalih bebica i roditelja?
I da, dragi celebovi, i mi obični smrtnici volimo svoju djecu. Možda čak i više jer ih ne komercijaliziramo već i prije rođenja, a potom ne radimo od njih biznis u kojem ćemo njihove slike za časopise naplaćivati milijune.
Toliko sebičnosti oko zaštite privatnosti u bolnici, a ubrzo će za pristojne pare ista ta Beyonce s bebom u naručju širiti 'pozitivnu' energiju s naslovnica svjetskih časopisa.