Prošli tjedan sam pisala o (ne)ravnopravnosti spolova. U kolumni su glavnu ulogu imale jako važne osobe koje nam kroje sudbinu.
A onda sam skužila i kad to 'podilaženje' muškićima kreće. I to, ni manje ni više, osobno sam bila uključena u situaciju. No, ovaj put glavni likovi nisu nikakve veličine, nego priprosti puk nepoznat javnosti (iako je taj mali oko kojeg se priča vrti meni najvažnija osoba na svijetu i itekako mi kroji sudbinu).
Moj sin, od milja nazvan Zla pelena, uskoro će napuniti dvije godine. Dijete je koje ima gustu kosicu, a njegove loknice su mi bile najslađe na svijetu. Nije to bila duga kosa niti tri paperjaste dlačice raspoređene u četiri reda, i baš zato mi je ta njegova malčice duža kosica bila baš nekako frajerska.
Tata ga je odavno htio ošišati, ali sam ga uspijevala odgovoriti od tog nauma sve dok nije stiglo ljeto.
'Moramo ga vodit na šišanje!', zaključuje tata po tko zna koji put.
'Ne moramo', dosljedna sam.
'Bit će mu vruće', uporan je.
''Ajde ti sad meni lijepo reci, da je on curica bi li inzistirao da ga šišamo skroz kratko?', ne dam se ni ja.
'Nisi fer', odgovara indirektno priznajući poraz.
'Ne, fer sam! Objasni mi sad lijepo zašto se curice preko ljeta ne moraju šišati na milimetar, a dečki moraju? Zar curicama nije vruće?', uporna sam i dobivam odgovor koji bi bilo koga razoružao.
'To je drugo', argumentirano je zaključio i brže-bolje uzeo daljinski te prebacio na moj omiljeni CSI Las Vegas da me skine s vrata.
Smije se reći 'dobar je k'o curica', ali ne smije imati frizuru k'o curica?!
Ubrzo sam shvatila da moj muž ustvari ima puno više istomišljenika nego ja. S kime god da sam onako usput dotaknula tu temu, odgovor je uvijek bio isti.
Kaže mi jedna kolegica da se curicama može zavezati repić, pa im je lakše.
'Pa njemu kosa nije toliko duga da bih mu vezala repić, a i da jest pa što onda – svezat ću i ja njemu repić!, nudim ja rješenje k'o iz topa.
'I što ako ne'ko pomisli da je curica?', lukava je i ona bogme.
Tada postadoh prosvijetljena, a u meni se prolomio urlik 'ajmeeee saaaamooo to neeeee'. Pa zar ga hranim, odgajam, budim se noću i brinem za njega da bi netko pomislio da je curica?!
Strahota! A to je zasigurno tek početak. Ako dođemo do faze da ga zamijene za curicu, idući korak je da Barbika u ručicama, a onda je to već siguran dokaz da će jednog dana postati peder.
Nisam naišla na puno razumijevanja ni kad sam od ostalih tražila potvrdu za svoju super ideju da mu nacrtam malene brčiće kako nitko ne bi posumnjao u spol mog sinčine.
S druge pak strane već neko vrijeme govorim mužu da želim skratiti kosu. Odgovarao me svim silama, jer eto duga kosa ženi daje na ženstvenosti, ljepše je, bla, bla, bla...
Srećom sam u djetinjstvu gledala profesora Baltazara, pa sam znala da ako malo razmisliš, 'pakleni stroj' će već nešto iznjedriti. U ovom slučaju pakleni stroj je bio moj mozak (kao i obično, uostalom).
Opet meni muž onako, kao na prepad, kaže: 'Danas ga vodim na šišanje!'
Ton je bio uistinu odrješit, kao da nemam izbora. Jer eto, tako je odlučio alfa mužjak. Pristanem bez pogovora. Malo mu je bilo sumnjivo, ali je to pripisao tome da sam valjda napokon shvatila da je njegova zadnja i tko je gazda u kući.
Zbog svojih sebičnih razloga ostavila sam ga u tom razmišljanju. Jedini uvjet je bio da okinem još nekoliko fotografija Zle pelene s kovrčama, odnosno prije nego li od njega napravimo dječačića u čiju muškost nitko neće posumnjati.
Imam skoro kratku kosu, a nisam lezba
Moja frizerka Mateja je pametna cura, pa je za svaki slučaj prvo mene nazvala da pita smije li ga šišati nakon što su muževni otac i muževni sin došli na šišanje.
Usput sebe naručim na frizuru za nekoliko dana. Budući da to nije ništa neuobičajeno, moj muž nije ništa posumnjao.
Mateja me, koja ima preslatkog sinčića tek godinu dana starijeg od mog i skroz kratko ošišanog, prvo pita kak' sam zadovoljna frizurom Zle pelene, jer se koprcao k'o riba na suhom i urlikao kao lav tijekom zahvata. Priznam joj da sam zadovoljna iako sam bila protiv. Mateja mi također pojasni kak' je dečkima vruće prek' ljeta.
'A curicama nije? Pa zašto se tim mlatimudanima podilazi od najranijih dana, nije mi jasno?', kažem ne očekujući odgovor i priznajem joj da sam to dopustila iz sebičnih razloga.
Rekla sam joj da nisam došla samo na frizuru nego na šišanje.
'Kak' ćeš? Vrhove?'
'Ne, draga, reži tu grivu! Kratko!'
'Zezaš me? Sigurna si?'
'Sto posto!'
Zadovoljna izlazim iz salona. Muž me gleda i ne vjeruje svojim očima.
'Pa gdje ti je kosa?', pita još u nevjerici.
'Ljubavi, pa ljeto je. Vruće mi je. A ima je još taman toliko da mogu napraviti minijaturni repić, kako, ne daj bože, netko ne bi pomislio da sam muško ili lezbača.'
