Čini se da je pred vratima još jedna zakonska promjena. Ne zato što su se naši vrli političari toga dosjetili, nego zato što moraju. Europska unija nije zadovoljna nekim sadašnjim mjerama u Lijepoj našoj, pa mora doći do određenih promjena kako bi i Hrvati uživali sve blagodati te divote zvane Europska unija.
Baš ta i takva EU će Balkance naučiti kako biti roditelj. Ne sviđa im se, kažu, što se naš zakon previše zaštitnički odnosi prema majkama, pa im tom pretjeranom zaštitom ujedno šteti karijeri. Pritom se misli na porodiljni dopust.
Europski stručnjaci smatraju da sadašnji sustav nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova. A naši stručnjaci smatraju da se trebaju naguzit pred europskim. Valjda je to normalno kad si stručnjak.
Nepoštivanje svečane zakletve poslodavcu
Ovi izvanjski kažu da se treba odrediti koje je to takozvano 'nužno vrijeme' koje majka nakon poroda mora provesti s djetetom.
Možda ne bi bilo loše da ovi naši, kad su se već naguzili, odrade to kako treba, pa neka kolegama predlože sljedeće (i to po mogućnosti na koljenima kako bi ostavili što uljudniji i kolegijalniji dojam) – da se majka vrati na posao čim stane na noge nakon poroda.
Ionako većina žena poslodavcu još na razgovoru svečano mora prisegnuti da neće imati djecu, te tako porodiljnim i bolovanjima štetiti kolektivu i poslovanju firme.
Najbolje bi bilo da se trudnica dogovori s kolegama da petkom radi jutarnju smjenu. Po završetku posla odšeta do rodilišta, ondje obavi to što već mora i u ponedjeljak ujutro je na radnom mjestu. Pritom nikako ne smije isključivati mobitel kako bi je šef u svakom trenutku mogao dobiti.
I s trudovima se može raditi
Krenu li trudovi tijekom ponedjeljka, utorka ili nekog trećeg radnog dana u tjednu, neka se strpe do petka ili prvog slobodnog dana s obzirom da mnoge rade i vikendima. Onaj tko kaže da se to ne može, taj sigurno laže ili barata krivim informacijama jer nikad nije imao trudove. Kad se hoće sve se može.
Ukoliko s trudovima dolazi na posao, nikako svojim mukama ne smije zamarati kolege jer nitko nije dužan raditi za nju i njezino dijete.
Kad bi se podigla kolektivna svijest i kad bi se te sebične žene počele ovako ponašati, zasigurno nakon porodiljnog ne bi dobile radnu knjižicu u ruke i završile na ionako pretrpanoj burzi.
Osim toga, što su duže na porodiljnom, to su dosadnije i društvu. Pa te ne znaju ništa drugo pričati osim o kakicama, spavanju, hranjenju i podrigivanju djeteta. Postaju asocijalne jer im se svijet vrti oko bebe. Stoga je doista bolje po majke da se čim prije vrate u normalu, a to znači na posao, gdje najčešće za malu plaću ostavljaju većinu vremena i živaca, na kojem ni mobing nije rijetka pojava.
Nakon takvog radnog dana (a treba biti sretna da uopće radi s obzirom da u ovoj državi mnogi nemaju tu privilegiju), neka se s puno majčinske ljubavi posveti svom djetetu.
Nakon što joj je naš sustav omogućio sve te blagodati i nakon što u ladicu skloni neplaćene režije, jer plaća nije dovoljna da bi se od nje živjelo dostojno ljudskom biću, trebala bi fino sjesti i porazgovarati sa svojim djetetom te mu usaditi moralne životne vrijednosti. Pravda, poštenje i skromnost nadasve, jer novac kvari ljude.
Ako majke ostaju bez posla zašto bi očevi radili?!
Iznašli su stručnjaci iz Unije rješenje i za taj slučaj. Nije da oni ne brinu o nama i da nam ne žele pomoći. Njihov je prijedlog da u porodiljnom sudjeluju i očevi. I to treba uvesti kao obavezu. Neka bude ravnopravnost. Kad već majke ostaju bez posla, neka ostanu i očevi. Pravedno, nema što.
Ne bi bilo loše ni da tim očevima izazovu bol koju trpe majke dok rađaju, a sve u svrhu ravnopravnosti.
U Hrvatskoj ionako raste broj očeva koji su na porodiljnom, i to najčešće zato što je procijenjeno da je financijski isplativije da se majka vrati na posao, ili je otac pred otkazom pa će tom zaštitnom mjerom barem još koji mjesec imati kakva-takva primanja.
Oca koji koristi porodiljni dopust to neće učiniti boljim ocem, kao ni majku. Znam to iz iskustva. Otac koji voli svoje dijete, voljet će ga bezuvjetno i nikakva zakonodavna mjera ga na to neće potaknuti, nego samo njegovi osjećaji.
Bilo bi bolje da se ti krasni stručnjaci pobrinu da roditelji imaju posao i da za taj posao primaju plaću, a odgoj neka prepuste roditeljima, jer naprosto ne mogu vjerovati da je bilo kojem političaru stalo do mojeg djeteta više nego meni ili ocu.
Kad smo već kod EU i obaveznog porodiljnog za očeve – je li i Sarkozy na porodiljnom ili je u utrci za novi predsjednički mandat?
