Osnovni tipovi klime u Hrvatskoj, prema svjetski prihvaćenim kriterijima tipiziranja klime, govore da je najveći dio područja Hrvatske obuhvaćen umjereno toplom kišnom klimom (tip C) dok samo visoki planinski krajevi imaju snježno-šumsku klimu (tip D).
Granica između tipova C i D ide kroz cijelu Liku i Gorski kotar i nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1160 metara.
Mediteranska klima s vrućim ljetima, umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom, umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom i snježno-šumsku ili borealnu klimu, to su tri podvarijante klime tipa C.
Klimatske prilike u Hrvatskoj su povoljne i umjerene, bez polarnih hladnoća ili tropskih vrućina. Izmjena četiri godišnja doba omogućuje povoljan vremenski raspored temperatura, padalina, insolacije, vjetrova, itd.
Prostor Hrvatske, koji određuju tipovi klime u Hrvatskoj, dijeli se na tri velike prirodno-geografske cjeline:
• Panonski i peripanonski prostor – Umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom (Cfb) – vlada u najvećem dijelu Hrvatske – cijeli panonski i peripanonski prostor, te najveći dio gorske Hrvatske.
• Brdsko-planinski prostor – Vlažna snježno-šumska ili borealna klima (Df) – imaju je samo krajevi iznad 1160 metara nadmorske visine u gorskoj Hrvatskoj.
• Jadranski prostor – Mediteranska klima ili sredozemna, s vrućim ljetima (tip Csa) – imaju je otoci i uski obalni pojas Jadranskog mora južno od Lošinja i Paga tj. otočni i obalni prostor Dalmacije. Ljeto je suho i vruće, dok je zima blaga i kišovita.
• Prostor šire unutrašnjosti Dalmacije, Kvarnerski otoci i Istra – Umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom (Cfa). Ovaj je prostor imao sredozemnu klimu s toplim ljetom – Csb). Riječ je o perimediteranskom prijelaznom pojasu gdje se osim utjecaja sa Sredozemlja, osjećaju i klimatski utjecaji sa kontinenta. Ljeta su vruća, a zbog kontakata sa groskom Hrvatskom padne i više padalina. Zime su svježije, uz utjecaje iz unutrašnjosti.
Na temperature zraka u Hrvatskoj utječu geografska širina, nadmorska visina, raspodjela i odnos kopna i mora, te horizontalna izmjena zračnih masa pa su njome određeni i tipovi klime u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj zime nisu jako hladne, niti su ljeta previše vruća
Podaci o srednjoj siječanjskoj temperaturi pokazuju očitu razliku između panonske, primorske i gorske Hrvatske.
Maksimalne godišnje temperaturne razlike ili amplitude u Hrvatskoj iznose i više od 50 ºC. Amplitude su najviše u kontinentalnim nizinama i na najvišim planinama. Zbog blagog utjecaja mora u primorskoj Hrvatskoj temperature su stabilnije.
Hrvatska s godišnjim prosjekom između 800 i 1000 mm padalina spada u umjereno humidne zemlje. Količina padalina u Hrvatskoj povoljna je za razvoj agrarne proizvodnje.
Od velike važnosti za klimatske prilike su i vjetrovi koji su najjači u zimskom dijelu godine, osobito u primorskoj i gorskoj Hrvatskoj gdje ih značajno modificiraju i orografski odnosi.
