Kamo je nestao onaj mladi čovjek koji predsjeda sjednicama Vlade? Kako se ono zove... ah, da, Zoran Milanović. Ako slučajno niste pratili svečanu arti-201203090319006 s Europskom unijom u Saboru (a to je privuklo pažnju milijunske publike - velik dan, doista, za one koji su se taj dan okupili u Saboru), mogli ste ga još vidjeti samo u kratkim vijestima s Vlade gdje je arti-201203080472006. Tako samozatajnog premijera Hrvatska već dugo nije imala. Dobrodošla je to promjena u odnosu na Kosoricu i Sanadera koji se nisu mogli dovoljno nagledati samih sebe, ali otvara nezgodnu količinu prostora za medijsko istupanje nekih drugih članova Vlade...
Ne razumije, gamad novinarska...
Pa se tako vrlo zanimljiva situacija dogodila na Prisavlju, u zgradi HRT-a. Nakon gostovanja u Dnevniku Plus, (prvi, kako mu neki tepaju) potpredsjednik Vlade Radimir Čačić bio je, razumljivo, ljut što ga je novinar Aleksandar Stanković ispitivao o njegovoj bahatosti i političkom dijeljenju funkcija. Pa je, razumljivo, arti-201203060341006 o tome kako on spašava zemlju, a oni ga zajebavaju i ne razumiju. Ne razumiju zašto je nužno biti bezobrazan i bahat dok spašavaš zemlju. Dok si mesija koji je došao izbaviti nas lijene i glupe... Ne razumiju, gamad novinarska, zašto moraš obećati jedno da bi napravio ono što je nužno, a to je nešto posve drugo. Drugim riječima, zašto moraš lagati biračima. Zašto napadneš novinare jer te pitaju tko će dobiti koju državnu firmu, da bi zatim državne firme dobio ti. Pardon, tvoja stranka.
U kojem univerzumu je Čačić topao sugovornik?
Ali, tada je naišao netko tko ga razumije - Bruno Kovačević, glavni urednik specijal-201012070191004-HRT. Čovjek koji u potpunosti razumije ljude poput Radimira Čačića. Čovjek koji znade što ih muči i prije nego što će to i zaustiti. Postoji, naime, paralelna stvarnost u kojoj žive oni koji rade na politički postavljenim funkcijama. Stvarnost u kojoj stvari nisu onakve kakvima se čine nama ostalima. Svijet u kojem se oni koji imaju poziciju moći doimaju ugodni, uljudni, pa čak i topli i duhoviti.
Ako je i s Prisavlja, previše je.
Radimir Čačić je bahat, što je i sam priznao i zapravo bismo se trebali naviknuti na to. Takav je kakav je. Ali ako kojim slučajem Vlada kojoj je na čelu, pardon, pored čela, izvuče ovu zemlju iz govana (ispričavam se na izrazu, ali ponestalo mi je eufemizama), kakav će tek onda biti? Bahatost s pokrićem. Pa s tim se čovjekom više neće moći živjeti na istom kontinentu, a kamoli u istoj državici.
Nemoguće? Hm...
Druga zanimljiva situacija dogodila se na Zrinjevcu, na zagrebačkom Županijskom sudu. U procesu specijal-201011220231004-Ivo Sanader, na kojem smo već čuli zanimljiva svjedočenja koja su predsjednika sudskog vijeća, na primjer, natjerala da se zapita čemu uopće služe sjednice Vlade, ovoga smo tjedna imali prilike čuti i vidjeti takve pravosudne raritete kao što je sudac koji svjedoka upozorava da arti-201203080094006 za pranje novca. Na što Robert Ježić odvraća da on smatra da to ne čini.
Dotični je uz to rekao i kako još uvijek na nekom računu ima veći dio od pet milijuna eura mita koje je navodno primio u Sanaderovo ime. Dio je, kaže, potrošio, ali vratit će, nije on nepošten. A kome će ih vratiti? Onome tko ih je uplatio, kaže, neće, jer takav je ugovor sklopljen. A s obzirom na to kakvo nam je pravosuđe, najluđe će biti da taj novac doista isplati bivšem premijeru. Na kraju krajeva, ako je istina što govori Ježić, on ih je zaradio... Imali smo i luđih primjera.
Plastične boce
Nikad zanimljivije nije ni u HDZ-u. Prvi put javnost ozbiljno obraća pozornost na nekakve izbore u toj stranci. Ali proces demokratizacije Tuđmanova pokreta najbolje opisuje arti-201203080088006 kojom je dobio lokalni hadezeovac nakon pobjede na izborima za predsjednika Vijeća Temeljnog ogranka HDZ-a u Vukmanićkom Cerovcu. arti-201203090961006, na sjednicama nacionalnih tijela donedavno vladajuće stranke konobari će uskoro dobiti upute da piće toče samo iz plastičnih boca i služe samo u plastičnim čašama....
