Šoping centri su postali prostor eskapizma. Ono što je nekad bila šetnja po prirodi, danas je šetnja po šoping – centru. Jedan oblik bijega od turobne svakodnevnice. Pa se cura u depresiji počasti novim cipelama, pa se tip poljuljanog ega počasti novim gadgetom, a oni koji nemaju love da se ičim počaste gledaju čeznutljivo u izloge, eventualno i probaju kakav odjevni predmet da bi si barem na trenutak stvorili dojam da su dio tog šarenog svijeta. Ne kažem da je to sve skupa super, divno i krasno, dapače, samo konstatiram stanje.
Međutim, kad uđeš u Konzum i dođeš do police sa svježom svinjetinom, eskapizma više nema, to prestaje bit šoping i postaje nešto puno ozbiljnije – borba za hrvatske interese. Pa se ti nemoj mašit za hrvatsku svinjetinu ako si domoljub. Ako si Hrvat, kupit ćeš je, pa makar bio vegetarijanac.
Utopija i Libija
Jedna od ključnih teza iz knjige "No logo" Naomi Klein je ona da reklame ne prodaju konkretan proizvod nego lifestyle. Konkretno – reklame za Nike ne prodaju patike nego vrhunski sport, reklame za deterdžente ne prodaju deterdžent nego sretnu i razdraganu obitelj u kojoj dobrodržeća mama muku muči s blatnim flekama svog pametnog i razigranog sinčića, reklame za automobile ne prodaju automobile nego uspješne muškarce koji u tim autima furaju foto-modele, reklame za novog američkog predsjednika prodaju mladog, zavodljivog afroamerikanca koji sanja utopiju, a nikako lika koji upravo taraca Libiju.
Fora je upravo u tom eskapizmu, u pokušaju da postaneš ono što nisi, ono što simbolizira dotični proizvod pa briješ da si, kad obuješ Nikeove patike, dio tog svijeta vrhunskog sporta makar ti je sto kila, a zadnji put si se zatrčao u srednjoj.
Marketinška revolucija
Agrokorovi marketinški stručnjaci, to im se mora priznati, na ovom su terenu izveli potpunu revoluciju. Akcija "Kupujmo hrvatsko", a pogotovo ova reklama sa zastavom koja se vijori iznad farmi svinja, a potom iznad polica sa svinjetinom, predstavlja iskorak svjetskih razmjera. Kupac više ne ulazi u šoping centar da bi uživao u eskapizmu, da bi nakratko pobjegao od problema i poistovjetio se s tim super kul svijetom iz reklama. Ne! Kupac kojem se ove marketinške akcije obraćaju ulazi u Konzum kao na front, ulazi u srce problema, a svojom odlukom o kupnji kroji sudbinu hrvatskog gospodarstva i dokazuje da voli Hrvatsku. Maltene, stoji na braniku domovine. Nedostaje samo prigodna muzika u pozadini dok se premišlja da li uzeti komad od buta ili od rebara. Nešto u stilu: "U boj, u boj, lovu iz džepa, braćo. Nek dušman zna kako Hrvat kupuje."
Tragikomična je to posljedica ovih dvadeset godina u kojima je majka svih pitanja bilo ono "Voliš li Hrvatsku?" U kojima se bivši premijer busao u prsa i tvrdio da se nitko s njim ne može mjeriti u ljubavi prema njoj, u kojima su osuđeni ratni zločinci izjavljivali kako "vole Hrvatsku ko majmun bananu", u kojem su novinari koji su otkrivali afere u kojima su nestajali milijuni bili optuživani da ne vole Hrvatsku, u kojima je čovjek iznova i iznova morao nekom dokazivati to svoje hrvatstvo. Jer činjenica da si rođen na parceli planeta koja se naziva Hrvatska nije bila dovoljna da budeš Hrvat. Sad je, eto, došlo do toga da svoje hrvatstvo dokazuješ i kupnjom svinjetine.
Zar stvarno misle da smo toliko glupi?
Zanimljivo je da su se zagrebački prosvjednici, taman nekako u vrijeme emitiranje reklame sa zastavom koja se vijori iznad Todorićevih prasaca, našli i pred sjedištem Agrokora i skandirali "Todoriću, lopove!"
Prosvjednike se, do sada, između ostalog optuživalo i za: kočenje puta prema EU - što nije u skladu s hrvatskim interesima, prijetnju turističkoj sezoni - što nije u skladu s hrvatskim interesima, pozivanje na generalni štrajk - što nije u skladu s hrvatskim interesima, i tako dalje i tome slično. Svako "ozbiljno" pljucanje po prosvjedima imalo je u podtekstu tu priču kako prosvjednici zapravo rade protiv interesa Hrvatske.
Pa kad sve zbrojiš i oduzmeš dođeš do toga da isti oni koji su zadnjih dvadeset godina iz sasvim sebičnih i praktičnih razloga gradili taj kult hrvatstva, sada taj kult koriste da bi nam prodali sljedeću priču - ako "kupuješ hrvatsko", tu Todorićevu prasetinu, onda radiš za hrvatske interese, a ako vičeš "Todoriću, lopove!", onda radiš protiv hrvatskih interesa. Pa zar stvarno misle da smo toliko glupi?
